Priča je klasična: otac Ranko je iz Kotor Varoši, a majka Ankica iz Dervente. Trbuhom za kruhom, njihove su obitelji krenule prema Njemačkoj, gdje su se, konačno, oni upoznali, rođena i nova zvijezda hrvatske nogometne reprezentacije. Tog 31. ožujka 2003., dakle, hrvatska imigracija postala je jača za novog člana - Igora Matanovića. Dvadeset i jednu godinu kasnije, eto, prema općem sudu za istoga je postala snažnija i hrvatska reprezentacija.

Tko je momak koji je u dvije utakmice praktički hametice ukrao pozornost, tema je brojnih kružoka. Dečko ponikao u St. Pauliju, da bi bez prevelike pompe završio u Eintrachtu, a potom i među "vatrenima", postao je glavna priča. U društvu koje živi između krajnosti depresije, nastale nakon Eura, i nove euforije, poslije dvije uvodne utakmice Lige nacija, treba zadržati staloženost, no istovremeno, valja ispričati i priču o mladiću koji je, eto, postao neka nova "vatrena" nada svijetle budućnosti...

Meta Hrvatske i Njemačke

Igor se vrlo rano našao na hrvatskom radaru, da bi kasnije igrama u St. Pauliju, staturom koja se izvijala sve do 194 centimetra našao na meti njemačke reprezentacije. "Visok, tehničar, brz, je li on rješenje za budućnost Njemačke", male, ali značajne najave stajale su u njemačkim medijima. Obasipali su ga pažnjom, držeći kako je budućnost. Kasnije, etiketiralo ga se igračem kakvog danas imaju u Füllkrugu, ali mlađem, i sposobnijem da se dodatno izgradi.

DAMIR SENCAR Afp

"Istina, njega su prokazali da je taj", reći će mi jedan poznavatelj situacije, dodajući da su obasipali hvalospjevima. Matanović je, naime, igrao za njemačke selekcije "U17" i "U18", a nakon toga prešao je u Eintracht. Imao je 18 godina, i doimalo se da Njemačka ima novu veliku priču. Bilo je to 2021. godine. Ipak, 22. veljače 2022. godine događa se presudni poziv za obitelj Matanović.

Već prije toga, tehnički direktor Stipe Pletikosa dobio je signale iz Njemačke, te je dobrih godinu dana gledao utakmice St. Paulija, na kojem ga je Eintracht ostavio na posudbi. U priču se uključio i Ivica Olić i osnovna je priča bila da će se teško Matanović preokrenuti prema Hrvatskoj. Ipak, Matanovićev "stari", na društvenim mrežama ogrnut je šahovnicom. Pa kako onda spriječiti jedini mogući scenarij?

Bez obzira što Matanović nije imao aureolu izgrađenog igrača, poput svojedobno Rakitića, Nijemci su itekako shvaćali potencijal

U međuvremenu, radar je upalio i Dinamo, na mig njegova agenta Ivana Jolića. Smatralo se boljim da se mali razvija u domaćem okruženju, gdje će dobiti priliku, ustaliti se, i nekim inozemnim transferom otvoriti vrata reprezentacije. Prvi kontakt uspostavljen je, doznajemo, još u prosincu 2020., kada ga je Dinamo počeo pratiti, no odluka je bila da klub ima dovoljno špica, a sve je zaustavila i ozljeda ramena koju je imao.

Drugi se puta stvar zakotrljala prošle godine u listopadu, u času kada je Matanović proigrao u "zweiti", u dresu Karlsruhea, ali trebalo je ponuditi tri do četiri milijuna eura, plus plaću i proviziju, uz obavezu da do kraja sezone ostane u klubu. Kako je Dinamo tada imao Petkovića, probuđenog Kulenovića, ali i Brodića, to se činilo prevelikim rizikom... U kontekstu dolaska u HNL, za koji se zalagalo, bili su i Rijeka i Hajduk, no kompletna se akcija činila prekompliciranom.

Simbolika broja 22

Kako god, tog 22. veljače 2022. održan je zoom sastanak između obitelji, Igora, Pletikose, agenta Ivana Jolića te suradnika i šefova agencije Rogon, koja zastupa mladog napadača, na kojem je donesena odluka da mladić želi igrati za Hrvatsku. Simbolično, protiv Portugala, imao je na leđima broj "22", što je shvaćeno tek nakon ovoga ciklusa...

Cijeli proces, doduše, nije tekao lagano. Bez obzira što Matanović nije imao aureolu izgrađenog igrača, poput svojedobno Rakitića, Nijemci su itekako shvaćali potencijal, koji se, recimo širio i određenim medijima. Trebalo je biti miran, strpljiv i, konačno, zahvalan. Konačno, kada je Rudi Völler zamijenio Olivera Bierhoffa na poziciji njihova tehničkog direktora, napadački je nerv uvidio mogućnosti, pogotovo jer se radi o napadaču kakvi u današnje vrijeme izumiru. Hrvatska je, doznajemo, bila korektna, ne želeći širiti negativne okolnosti sredine u kojoj stasa, koje su ga pratile, pa i priječile njegov put. U ovome času treba stati na loptu, ali jasno je da je to kockasti put koji je otpočetka bio - nezaustavljiv.