Prije točno četrdeset godina, ogorčen ponašanjem Ajaxovih čelnika koji su mu odbili ponuditi novi ugovor, već vremešni Johan Cruyff pretrčao je u Feyenoord i na De Kuipu osvojio dvostruku krunu, posljednja dva trofeja u igračkoj karijeri. Dok na ulazu u završne krugove karijere trči za hat-trickom medalja s velikih natjecanja s Hrvatskom, Luka Modrić teško može tražiti veće nadahnuće od Cruyffa i De Kuipa na koji će istrčati u srijedu u polufinalu Uefine Lige nacija.

Premda se u životu ni inače nije opterećivao mišljenjem plemenitog bradonje koji nas promatra iz oblaka - kada bi Bog uslišao molitve sva 22 igrača koji se u Španjolskoj prekriže prije izlaska iz svlačionice, svaka bi utakmica završila remijem, često je citirana Cruyffova šala - bijegom u neprijateljski Rotterdam legendarni je igrač svejedno počinio klasično svetogrđe. "Kao da spavaš s ljubavnicom pred očima vlastite žene", komentirao je poslije Sjaak Troost, njegov suigrač u Feyenoordu. S navršenih 36 Cruyff je htio dokazati da nije za reciklažu i zastor je spustio dokazavši svoju poantu, zabio je 11 golova u šampionskom pohodu Feyenoorda, nakon čega se hladno vratio u rodni Amsterdam. Tri godine poslije već je kao trener osvojio prvi internacionalni trofej, s Ajaxom je uzeo Kup pobjednika kupova.

Isti broj u Tottenhamu

Luka Modrić nikada nije bio neki veliki buntovnik, kamoli ikonoklast, ali već su neki njegovi rani radovi, začinjeni elegantnim plesom s loptom i suptilnim rješenjima, hrabrije nogometne znalce neodoljivo podsjećali na Cruyffa. Jedan od takvih znalaca zove se Emir Hadžiahmić zvani Gebi. On je stari zagrebački fakin, u svoje vrijeme najbolji prijatelj Mladena Ramljaka, tragično preminulog Dinamova nogometaša koji je od 1973. do 1977. nosio upravo dres Feyenoorda. Hadžiahmić je preko Ramljaka upoznao Cruyffa tijekom Europskog prvenstva 1976. dok se nizozemska reprezentacija za utakmice pripremala (čitaj: uglavnom tulumarila) u Samoboru. Luka Modrić još je igrao u Dinamu kada mu je Gebi uručio Cruyffov narančasti dres s brojem 14 i porukom - ovo pripada tebi. Na prvoj inozemnoj postaji, u Tottenhamu, Modrić će valjda pod tim dojmom izabrati upravo četrnaesticu.

Modrić na De Kuip dolazi prateći Cruyffov "timeline", na pragu 38. rođendana, ali i dalje igrač od instrumentalne važnosti za Ancelottijevu taktiku u madridskom Realu i lider nacionalne momčadi. U veteranskoj dobi karijere, svjedoče kroničari, Cruyff je igrao racionalnije, pazeći na potrošnju energije, ali i dalje tako da je predviđao tri-četiri poteza unaprijed, držeći redovito utakmicu za ovratnik. Neće biti neka senzacija ako to u srijedu učini još jednom, ovaj put u okruženju nekih od najboljih obrambenih igrača na svijetu poput Virgila Van Dijka (Liverpool), Matthijsa De Ligta (Bayern) ili Svena Botmana (Newcastle). Ali, jasno je da neće moći sam i da će za proboj u finale turnira trebati barem dvojicu ili trojicu izvanredno raspoloženih asistenata. Jednog na kojeg je u startu računao, govorimo naravno o Jošku Gvardiolu, izgubio je i prije nego što je reprezentacija poletjela prema Nizozemskoj.

Bez Gvardiola

Gvardiol je posljednju pravu utakmicu odigrao u predzadnjem bundesligaškom kolu kada je njegov RB Leipzig šokirao Bayern na Allianz Areni. Posljednja dva nastupa, među inim i finale DFB-Pokala koji su "crveni bikovi" osvojili, hrvatski stoper je preskočio. Na okupljanju "vatrenih" pojavio se s načetim trbušnim zidom, ali izbornikovi suradnici brifirali su novinare da će Gvardiol biti spreman za nastup 14. lipnja u što nije trebalo sumnjati ako se sjetite posljednjeg sličnog Joškova iskustva. Na okupljanje momčadi uoči puta za Katar došao je oštećen kao da je sparirao Tysonu Furyju. Nosio je zaštitnu masku nakon loma nosne kosti i svejedno se oporavio do prve mundijalske utakmice. Odigrao je tako da su mu otad za petama Chelsea, Liverpool, City i Real. Pred njim je transfer težak 100+ milijuna eura i još najmanje deset godina karijere u okruženju "vatrenih". Forsiranje povratka nije opcija, čak ni kada je ulog medalja.

Zlatko Dalić na prvi je pogled iznenadio kada je Uefi poslao zahtjev da Gvardiolovo mjesto popuni Dion Drena Beljo. Na izbornikovu pretpozivu nalazili su se stoperi Duje Ćaleta-Car i Filip Uremović, ali nakon što su obojica s klubovima potonuli u niže razrede, u stožeru je ocijenjeno da igrači Southamptona i Herthe danas ne mogu pomoći reprezentaciji. Pametnije je, rezonira Dalić, "malo šarati" i diverzificirati profile igrača.

Nakon upoznavanja s bundesligaškim zahtjevima Beljo je centarfor u naletu, zanimljiva B-opcija u slučaju da Andrej Kramarić i Ivan Perišić ne isporuče očekivano. A tko će začepiti rupu ispred Dominika Livakovića? Onoga trenutka kada je Dejan Lovren rekao "zbogom" reprezentaciji, Josip Šutalo isplivao je kao favorit za Gvardiolova partnera u srcu obrane. Sada u fokus ulaze Martin Erlić, koji je ostavio vrlo dobar dojam u onih nekoliko navrata kada je utrčavao kao "džoker zovi", ali Domagoj Vida je ipak u maloj prednosti. Podigavši onaj uokvireni dres s brojem 100, opća je pretpostavka bila da će "centurion" polako u mirovinu, ali šest mjeseci poslije Vida je osvajač dvostruke krune u Grčkoj i jedan od ključnih nogometaša AEK u pohodu na trofeje te u perspektivi lovac na skupinu Lige prvaka.