Josip Stanišić (lijevo)
 CHRISTOF STACHE Afp
STIŽE NOVI VAL

Dijaspora puni reprezentaciju: Kovači odlučujuća lovina, a hajka na Raketu stopirala dolazak dvojice

Unatoč brojnoj zajednici ‘down under‘, lavina repatrijacije morala se zakotrljati iz bližih krajeva
Piše: Dražen Krušelj/Jutarnji listObjavljeno: 21. rujan 2021. 22:27

Počelo je sredinom devedesetih kao ideja kojom je državni poglavar vabio iseljenu Hrvatsku da se vrati u krilo sada suverenoj matici zemlji, na prvi pogled utopijski projekt, ali uvijek zgodan apel za predizborni plakat, da bi se u sljedećih 25 godina razvilo u stabilan izvor financiranja hrvatske nogometne reprezentacije.

Posljednjih sezona baš se zagužvalo. Isprati Šimunića, pred vratima spreman čeka Marin Pongračić. Oprosti se od Rakitića, a u predvorju već se gužvaju Josip Stanišić i Luka Sučić, dok im se iza leđa naviruju Marco Pašalić i Gabriel Vidović. Novi val hrvatskog talenta iz dijaspore sve jače zapljuskuje svlačionicu Zlatka Dalića i pomalo kvari planove o astronomskim transferima agentima koji nadziru inkubatore u Maksimiru i na Poljudu, jer nema nigdje tako elastičnog trampolina za skok do La Lige ili Premier lige poput nacionalne momčadi.

Ako priču brzo premotate na početak, dođete do Franje Tuđmana i jednog samo napola uspješnog "upucavanja" talentu iz iseljeništva. Govorimo o Marku Viduki, koji je kao 19-godišnji tinejdžer stigao do Croatije, ali ne i do Hrvatske. Viduka je trebao poslužiti kao metaforička gruda koja će zakotrljati lavinu, ali do danas se nije spustio sa sjevernih obronaka Zagreba, gdje su ga nedavno u njegovu kafiću Non Plus Ultra pronašli novinari Daily Maila.

Prekretnica

O sebi govori kao o čovjeku podijeljene lojalnosti: hrvatskim genima zahvaljuje tvrdoglavost i odlučnost, ali ostaje ponosan na toleranciju Aussieja, koju nosi kao dio životne prtljage. Za Australiju je Viduka odigrao 43 utakmice (11 golova). Unatoč brojnoj hrvatskoj zajednici "down under", lavina nogometne repatrijacije morala se zakotrljati iz bližih krajeva, shvatili su u Hrvatskom nogometnom savezu. Zadržali su, istina, Anthonyja Šerića (16 nastupa) kao dokaz da vrata našim Australcima ostaju odškrinuta, ali ključne ljude za uspjeh priče pronašli su u livanjskoj obitelji Kovač s berlinskom adresom.

Niko i Robert Kovač pokazat će se kao odlučujuća lovina, prepoznate bundesligaške klase i poster-lica koja su mogla utjecati na talentiranu djecu hrvatskih iseljenika da bez kolebanja izaberu zastavu svojih roditelja. Niko Kovač do danas je ostao uzor lidera i kapetana (83 nastupa, 14 golova), a mlađi Robert njegova za nijansu duža sjena (84 nastupa). Njihov primjer pomogao je Šimuniću i Petriću da presjeku čvor kada ih je Mirko Jozić 2001. pozvao pod zastavu na turneju po Južnoj Koreji. Kada su na kraju te avanture podvukli crtu, imali su što vidjeti. Šimunić i Petrić u zbroju upisali su 150 nastupa i 16 golova za "vatrene".

Ni australskom niti švicarskom savezu izbor ove dvojice nogometaša, odgojenih pod njihovom kapom, nije najbolje legao, ali bio je to samo stidljivi uvod u diplomatski rat koji će se voditi na potezu između nogometnog Zagreba i Berna u onom trenutku kada Ivan Rakitić poklekne pred šarmom Slavena Bilića i pretrči pod zastavu sa šahovnicom.

Lučić je čovjek za vezu

Švicarci su pobjesnjeli, kampanja protiv Rakitića otela se kontroli i prerasla u huškanje i prijetnje, što je u relativno maloj Švicarskoj kasnije moglo biti kočnica igračima poput Gavranovića ili Drmića, čiji talent su HNS-ovi skauti također rano registrirali. Njemačke akademije u međuvremenu su postale HNS-ov "real deal", tvorničke trake čije talente DFB često ne stigne opremiti paketom opreme "Elfa", jer dobar dio te djece sleti u ruke budnim Turcima i Hrvatima.

Daniel Lučić HNS-ov je čovjek na njemačkom terenu, u trenutku kada je bio predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, počeo je uz pomoć ljudi iz Saveza (Ante Pavlović, Josip Tomaško, Romeo Jozak) održavati redovite kampove i već u nježnoj dobi vrbovati klince hrvatskih korijena. Njihove izabrane selekcije tradicionalno dovodi na godišnji turnir u Vukovaru, gdje ponekad i promaknu oku naših stručnjaka.

Tako je, za ilustraciju, Bayernov mladi as Josip Stanišić tamo prošao nezamijećen, ali ta se pogreška nije pokazala skupom, jer Stanišić je rekao "da" i kada su mu se iz HNS-a javili drugi put, s pozivom za mladu reprezentaciju. Kako priču ne bi nepotrebno razvlačili i dovodili pod upitnik, treću pozivnicu u ponedjeljak potpisao je Dalić, tako da Stanišića čekaju minute u listopadu protiv Cipra ili Slovačke…

Linker
15. studeni 2024 01:35