Diego Simeone svom rivalu Hansiju Flicku nije održao lekciju, niti se njegova izvedba ovaj put može nazvati trenerskim "doktoratom". Međutim, na Montjuicu je dobio sve po što je došao - tri boda na račun 2:1 pobjede, povijesno mu ligaško slavlje u domu Barcelone prvi put otkad je 2013. zasjeo na klubu Atletica i, najvažnije od svega, garanciju da će 2025. dočekati tamo gdje ga početkom sezone ne bi smjestili ni najluđi optimisti - na vrhu španjolske ljestvice.
Jedna stvar ipak je bjelodana - koliko god to želio, Simeone više ne može ni sanjati obrambenu čvrstinu kakvu je nekoć imao u Godinu, Mirandi, Felipeu i Juanfranu. Argentinac se, pisali smo i u najavi, i ranije vratio starim postulatima pod radnim naslovom "obrana nam je otac i majka", ali na Montjuicu ne samo da je prigrlio takvu logiku, nego joj se zavjetovao životom. Nekad bi to značilo da će šanse protivnika stizati na kapaljku, no u subotnjem derbiju Jan Oblak bio je na streljani.
Sve mu se poklopilo
Da bi Diego Simeone izašao kao pobjednik nakon onakvih 90 plus minuta, moralo se poklopiti nekoliko faktora "trebanja" i "moranja". Katalonci su trebali nastupiti rasklimanih nišanskih sprava, čak i uz to Oblak je morao imati novi dan za pamćenje, Madriđani su morali iskoristiti sve (polu)šanse koje će se brojati u promilima i završno, sreća im je umjesto leđa morala okrenuti lice. Besmrtnom liscu na klupi Colchonerosa poklopilo se sve i djeluje nam nemoguće da bi dobio još jedan, ovome sličan susret.
To nije podcjenjivanje Atleticova podviga, već natuknica da Madriđani nisu taktički nadigrali Barcelonu, već se provukli i jedva preživjeli, s olujom pred vratima u prvih 45 minuta i prvim dolaskom u kazneni prostor Katalonaca tek u 18., odnosno bez ijednog udarca čitavo prvo poluvrijeme! Na koncu, sve to manje je bitno ako znamo da je svih 18 godina nepostojećeg ligaškog trijumfa na adresi Blaugrane poslano u zaborav.
- Da je živ, moj otac bi danas imao rođendan. Pogledajte kakav mi je dar s neba poslao! Božica sile bila je na našoj strani, imali smo strpljenja i dočekali kontru za trijumf. Mi smo nevjerojatna grupa, a to pokazuju činjenice, ponajviše u slučaju rezervnih igrača, koji zaista ulaskom na travnjak prave razliku - kazao je Simeone, veličajući Alexandera Sorlotha, koji je na Montjuicu peti put u prvenstvu zabio gol nakon ulaska s klupe i u šestoj minuti nadoknade Barci natiskao smrtnu presudu.
Dar s neba je - Oblak
Ranije je za izjednačenje zabio Rodrigo de Paul, potvrdivši najbolju formu karijere. Barem najbolju klupsku formu - godinama mu se spočitava da za reprezentaciju igra puno bolje nego za klub, čak je i Simeone jednom prilikom kazao da De Paul "više donosi Argentini".
- Napad na španjolsku krunu? Očito je da postoji entuzijazam jer smo preuzeli vrh, zadovoljstvo je znati da su se rad i trud isplatiti. Ne bih već sada govorio o završnici prvenstva, reći ću vam samo da me kći zamolila da u svibnju imamo veliku proslavu. A ja moram slušati svoju kći - potvrdio je De Paul izvrsno raspoloženje u svlačionici crveno-bijelih.
Ipak, nikako ne bismo pričali o Sorlothu i De Paulu, pa ni o iznova izvrsnom Barriosu (unatoč promašenom ziceru) i Galanu, da među vratnicama Atletica ne stoji čovjek koji, doima se, rijetko kada i tek usputno dobiva zaslužena priznanja. Sad će 10 godina otkako je Jan Oblak zamijenio Courtoisa na mjestu ‘jedinice‘, nevjerojatno je kako je rastao iz sezone u sezonu. U tom razdoblju, Oblak je minimalno šest, vjerojatno i više godina u samom vrhu svjetskih vratara, godine 2019. prema TM-u je vrijedio 100 milijuna eura!
Danas, recimo, toliko ‘teži‘ Lautaro Martinez kao najskuplji centarfor planete nogomet nakon Haalanda (200) i Mbappéa (180). Okrenete li na YouTubeu najbolje bravure u bilo kojoj od posljednjih sezona La lige, bit će nakrcane potezima slovenskog majstora u rukavicama, koji je Barci sada skinuo šest opasnih prijetnji, što broji čiste zicere Fermina, Pedrija i Raphinhe. Protiv Brazilca mu se i greda pokazala saveznikom. Dakle, Simeoneov "dar s neba" bio je - Oblak.
‘Zona Alonso‘ sada je ‘zona Simeone‘
Inače, Atletico je minus 10 za Barcom nakon 11. kola sada pretvorio u plus tri, a to je, povijesno gledano, iznimno rijedak prizor. Dogodio se, naime, samo dva puta - Real Madrid 2001./2002. nadoknadio je 10 bodova za Deportivom u razmaku od 9. do 17. kola, a upravo je Deportivo godinu kasnije u 33. kolu zasjeo na vrh iako je od 19. brojao minus 11 za Real Sociedadom. Ni u jednom slučaju veliki povratnici nisu proslavili titulu - u prvom je slavila Valencia, u drugom Real. Nitko u Španjolskoj nije postao prvak kada je u bilo kojem trenutku sezone brojao dvoznamenkasti ostatak. Najveća dostignuta razlika, dakle vrijedna naslova, viđena je 1998./1999., kada se Barcelona uspješno oporavila od devet bodova zaostatka za Mallorcom, aktualnih tada u 14. kolu.
Završno i u skladu s "besmrtnosti" Diega Simeonea, golovima u 90. minuti ili sučevom dodatku Atletico je izborio čak sedam od 18 ovosezonskih pobjeda u svim natjecanjima! Sorlothov pogodak u zadnjim sekundama 13. je koji Atletico postiže u sučevoj nadoknadi, što znači da u prosjeku svaki četvrti gol momčadi stiže "sa zvukom sirene" jer ukupno su ih zabili 52. Uz to, još osam golova postigli su iza 80. minute, tako da je potpuno jasno na čije ćemo ime sada prekrstiti "zonu Cesarini", prošle sezone preimenovano u "zonu Alonso", a na našim prostorima "zonu Jakirović". Neki će kazati slučajnost, a u Atleticu podvući da se radi o nevjerojatnoj energiji i shodnom im ratničkom entuzijazmu koji će ih još dugo održati u borbi za titulu. Barem tako misli Simeone:
- Spremni smo na rat sa čudovištima!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....