Velikan Arrigo Sacchi jedan je od mnogih stručnjaka koji su, fenomenološki pristupajući pojmu nogometa, u prvi plan voljeli isticati auru pobjednika. Moć na terenu podjednako je važna kao i doživljaj takve moći u glavama suparnika. Uvjerite li konkurente da ste nepobjedivi, čemu moraju prethoditi izvrsni rezultati, u startu utakmice vodite 1:0. Aura pobjednika posebice je važna, nekad i spasonosna, kad se u momčadima počinju javljati problemi, jer zasljepljuje suparnika i ublažava nedorečenosti.
‘Nisam Messi, trebamo čitav kolektiv‘
Filozofi do beskraja mogu raspravljati je li neka momčad moćna dok ostvaruje dobre rezultate ili dok svijet vjeruje u njihovu moć, no takva aura u svakom slučaju prikriva mane i kupuje vrijeme u teškim trenucima. Pep Guardiola izgradio je tu odliku u Barceloni i Manchester Cityju, no proteklih godinu dana živi najteže trenutke svoje karijere. Prošle sezone ostao je bez ijednog trofeja, a tko je očekivao nagli obrat preko ljeta, loše se okladio. City nakon tri ligaške utakmice broji tri boda, u nedjelju je kapitulirao protiv Brightona (1:2) i nalazi se na 13. mjestu tablice. Guardiola ne samo da nije izveo pozitivan šok, nego je u novu utrku ušao s najlošijim bodovnim učinkom otkad je postao trener.
- Već dugo vremena nismo na razini. Igramo razočaravajuće i to je naša stvarnost. Ja nisam Leo Messi da ću sam tjerati momčad na pobjede, ovo je kolektivan sport. Kad smo pobjeđivali u prošlosti, činili smo to kao cjelina. Sada nam nešto nedostaje, ne znam što je to, nazovite kako hoćete. Jedini je način da svatko od nas krene od samoga sebe - ponizno je govorio Rodri nakon muke s Brightonom, u samokritičnom istupu kakav se od Zlatne lopte rijetko može čuti.
Rodrijev istup stiže kao potvrda - City gubi, a možda je već izgubio auru nemilosrdnog pobjednika, one momčadi koja sije strah i trepet samim izlaskom na travnjak, a Brighton je to zorno oslikao. Protivničke momčadi više se ne plaše Građana nego “njuše krv”, a činjenica da većina momčadi u srazu sa Cityjem može više dobiti nego izgubiti samo je dodatni poticaj da isprovociraju ranjenu zvijer. Srednja klasa Premier lige već je uvjerena da City nije svemirski brod, Haaland i ekipa opet su samo “obični” zemljaci. I zato suparnici mogu naprasno okrenuti utakmicu koja bi u nekim sretnijim vremenima završila prvim pogotkom Građana. Nitko nije zapanjen ni zadivljen Guardiolinom mašinerijom, ne mora to biti glavni razlog loših Cityjevih rezultata, no svakako im je ogroman teret i svojevrsna kočnica u neprolaznom trenutku nedoumica i sumnji u vlastite (ne)mogućnosti.
Pobjednički gen Liverpoola
Prva dionica prije reprezentativne stanke ne pokazuje da City ima dosljednost dovoljnu za osvajanje naslova. Jasno da je uzorak premalen pa alarmi nisu na najvišim tonovima, stoji i da pate od ozljeda (među njima Gvardiol i Kovačić) te da svjedočimo smjeni generacije, ali kako i sam Rodri kaže - to nisu izgovori. Postanu li, Građani će nas podsjetiti na crvene susjede, a to ne žele. Za to vrijeme, Liverpool bilježi maksimalan učinak unatoč nekim manjkavostima. Skupocjena pojačanja se još ni izbliza nisu prilagodila (iznimka Ekitike?), jaka imena napustila su ih tragično (Jota) ili putem transfera (Diaz), Salah se još nije zagrijao i (zasad) ne garantira onako blještave nastupe...
Redse spašava upravo i taj famozni pobjednički gen, ipak stižu do trijumfa protiv iznimno neugodnih ekipa, što su i Bournemouth (4:2) i Newcastle (3:2) i naravno Arsenal (1:0). Šest bodova prednosti nad Cityjem nakon samo tri utakmice izvanredna je zaliha, s tim da bi prilagodbom udarnih pojačanja i konačnim dolaskom Isaka zaista trebali samo rasti, dok na drugoj strani raste bojazan da su Građani “pročitana knjiga”. Naravno, sve se to još stigne i potvrditi i opovrgnuti.
U ostalim ligama petice situacija je uoči prve reprezentativne stanke u skladu s očekivanjima. Paris SG izgleda još dominantnije, u Italiji bi gužva pri vrhu mogla ostati svakodnevica do kraja sezone, Bayern mirno plovi i već svjedoči kiksovima glavnih konkurenata Borussije Dortmund i posebice Bayera Leverkusena. Atletico sa samo dva boda u La Ligi već potvrđuje da ne ide u istu rečenicu s Barcelonom i Real Madridom, koji ponovo utakmice ne rješavaju suviše uvjerljivo (izuzev protiv Real Ovieda), no Xabiju Alonsu malo se ima prigovoriti nakon tri od tri i vrha ljestvice, tim više što uspijeva hrabro gurajući (milom ili silom) one od kojih se očekuje eksplozija, bio to Güler ili Mastantuono.
Jedan šoumen nije dovoljan
Da bi Alonso napravio iskorak, momčad ne smije ovisiti samo o Kylianu Mbappéu. Tek će se vidjeti hoće li u tome i uspjeti, Francuz je zasad dao polovicu Realovih golova (3 od 6), a u široj slici, od zadnjih 25 ligaških pogodaka Kraljeva, potpisao je čak 17. Pokazalo se da jedan šoumen nije dovoljan za titulu, što je poziv prvenstveno za Viniciusa Juniora i dobra je vijest da je zabio dva.
Barca, pak, nije uspjela ostati netaknuta (7 bodova, remi kod Rayo Vallecana), no omanje nesigurnosti u odnosu na prošlu sezonu zasad ni nisu tema rasprave. Očito je da će Raphinha zabilježiti slabiji učinak jer onih 34 pogotka i 25 asistencija djeluje neponovljivo, tek treba vidjeti je li Lewandowski spreman na još jednu udarnu sezonu, ali ne treba zaboraviti da je Lamine Yamal godinu stariji i iskusniji. Te da je, uz sve dobrobiti koje donosi, najavio bogatiji individualni učinak, pa započeo dvama pogocima i s toliko asistencija. Prošle sezone u La Ligi zabio je samo 9, nema sumnje da će ubojica dječjeg lica tu brojku nadmašiti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....