SRBI OBJAVILI: RAKITIĆEVA ŽENA JE VIDOVITA 'Propao u zemlju ako vas lažem!'

Razgovor su prenijeli i drugi srpski mediji, pa tako Mondo donosi naslov 'Žena Ivana Rakitića je vidovita', referirajući se na riječi našeg reprezentivca koji je Danasu otkrio što mu je supruga rekla uoči velikog finala Lige prvaka. Rakitićev intervju prenosimo u cijelosti.

Čiji pritisak, kritike i(li) osporavanja je bilo najteže izdržati - uprave, navijača, medija ili stručne javnosti?

- Karijera i život vrhunskog sportaša nezamislivi su bez visokih prohtijeva uprava, navijača, javnosti i medija. Osporavanja i kritika također. Posebno u nogometnom biznisu. Naročito ako igraš u velikom klubu, a od Barcelone nema većeg. Igrao prijateljsku utakmicu na početku priprema ili finale Lige prvaka uvijek si pod lupom. Stalno ti se broje i preuveličavaju kiksevi. I to je u redu, ako se razumno odnosiš prema tome i naučiš s time živjeti.

Kada je ekipa 'kliknula' i iz minus faze otišla u plus? Da li se to dogodilo poslije čuvenog sastanka trenera Enriquea i prve zvijezde momčadi Messija, uz posredovanje Xavija?

- Znam da je svima zanimljiv taj 'slučaj', ali ljudi zaboravljaju da je svaka momčad živ organizam. I kao takav, prirodno, prolazi kroz uspone i padove. Oni mudriji bez obzira na povremene zastoje nastave odabranim putem, stalno gledajući ispred sebe. Mi smo bili dosljedni, uporni, strpljivi i uvjereni u uspeh na kraju. Promjena trenera i dolazak sedam, osam novih igrača jednostavno traže vrijeme za slaganje 'kockica'. Kada je taj uobičajen proces završen i svaka legla na svoje mjesto ušli smo u fantastičnu seriju igara i rezultata. Epilog znate.

Koju ste najvažniju nogometnu i životnu lekciju dobili od Xavija, klupske legende kojoj ste 'uzeli' minutažu, a on se nijednom rječju nije pobunio protiv toga?

- Do sutra bih vam mogao pričati o Xaviju. I opet bi mi nestalo riječi da opišem njegovo nogometno znanje, gospodsko držanje, životnu mudrost, posvećenost Barceloni i ljubav prema nogometu. Velik, a skroman. Legenda, a pristupačan. Dovoljno je samo gledati ga, upijati to što radi na treninzima, utakmicama i van terena, slijediti njegove postupke i ne možeš promašiti. Ja sam dobio i više od toga. Ponosan sam na svaki trenutak proveden s čovjekom koji s dječačkom strašću prati sve nogometne lige, reprezentacije i sekcije našeg sportskog društva. Tek nas je napustio, a svi jedva čekamo dan kada će nam se vratiti. Barcelona i on su jedno. Zauvijek.

Čije su zadovoljstvo i privilegija veći, vas iz fantastičnog veznog reda, jer znate da će maltene svako vaše drugo dodavanje, po općoj oceni, najbolji napadački trio u nogometnoj povijesti Messi - Neymar - Suarez pretvoriti u golove ili njihovo, kada im se šanse serviraju kao na tacni?

- He-he-he.... Zvuči kao da smo roboti bez duše. Ustvari smo obični smrtnici, s viškom talenta, privilegirani i sretni što imamo jedni druge. Uživamo u tome što zajedno radimo. Još kada vidimo rezultate tog rada... Ovo se ne odnosi samo na te dvije linije momčadi nego na kompletan sastav. Bez obzira na pojedinačni status, minutažu i utjecaj u klupskoj hijerarhiji.

Ljute li se Pique i momci iz zadnje linije, zajedno s golmanom Ter Stegenom, što je učinak druge najčvršće odbrane u Primeri u dubokoj sjenci učinka vas iz ofanzivnog bloka?

- Ma, kakvi... Znaju oni da su napadači uvijek i svagdje u prvom planu, zanimljiviji i atraktivniji od ostalih. Bitno je da mi ispred njih poštujemo to što oni rade za momčad, a ove sezone su stvarno napravili veliki posao. I da im maksimalno pomažemo u obrani našeg gola. Svatko ima svoju ulogu i svačija je važna. Zato je Barça tako velika. Tako jaka.

Kako biste iz prve ruke opisali sadašnji Barçin nogomet? Je tika-taka, ali nije baš copy-paste igre iz trenerskih era Guardiole i Rijkaarda?

- Enriqueova trenerska filozofija snažno je naslonjena na Barçinu nogometnu ideju, prenošenu s generacije na generaciju. To se podrazumijevalo od njenog bivšeg igrača. Kao što je bilo normalno da se prilagodimo promjenama u modernom nogometu. Ako nam rivali ostavljaju toliko prostora bilo bi šteta i grijeh ne koristiti ga, tj još brže i direktnije ići prema njihovom golu. Pogotovo s ovakvim igračima koje imamo. Samo smo nadgradili čuvenu tika-taku.

Protiv Juventusa ste od prve minute izgledali kao ekipa koja čvrsto vjeruje da će, kako god da krene finalna bitka, izaći iz nje kao slavodobitnik. Jeste li stvarno svjesni svoje nadmoći u odnosu na druge?

- Jako smo vjerovali u našu pobjedu, ali nismo ništa mogli sigurno znati. Nije to film pa napišeš scenarij i samo 'voziš' po njemu. Koristim ovdje još jednu priliku da čestitam Juventusu na tome kako su se borili i igrali u finalu, kao i na cijeloj sezoni u Italiji i u Europi. Pomaknuli su neke svoje granice... Ne mogu, ipak, da ne primijetim kako je naša pobeda zaslužena. Ništa nam nije poklonjeno. Izborili smo se muški i pošteno za svaki od tri trofeja ove sezone.

Je li ova 'tripleta' uvod u novu, dužu dominaciju Blaugrane europskim nogometom? Dejan Savićević nam je, primjerice, nedavno rekao kako vjeruje da će ona potrajati dokle god momčad ima čuveni 'trozubac' u špici?

- Volio bih da se obistine riječi nekoga tko ima tako veliko nogometno ime i toliko razumije igru kao što je Dejo Savićević. Ostati na vrhu često je teže nego doći do njega, ali tvrdim da ova generacija može biti još bolja. Svi tako mislimo. I svi smo nestrpljivi da to dokažemo. Nismo još ni počeli s čestitim odmorom od prošle sezone, jer smo se raštrkali po reprezentacijama, a već se radujemo sljedećoj. Tako razmišljaju ambiciozni ljudi koji vole svoj posao i klub. Još ako se dodatno pojačamo... Kvalitete nikada previše.

Hoćete reći da trofeja nikada dosta? Kako je moguće da ne dođe do zasićenja, prvenstveno među starosjediocima, osvajačima svega što se moglo osvojiti?

- Baš tako, nikad dosta trofeja! Ono što vrhunske sportaše razlikuje od ostalih je što se nikada ne zadovoljavaju onim što su postigli. Čim završe jednu misiju, započnu drugu. Kada ispune jedan cilj, odmah postave drugi. I napadnu ga kao da ništa prije toga nisu napravili. Ne samo u glavi. Nema ničega bez žestokog rada. Iz dana u dana. To je ključ uspjeha.

Koliko za te planove znači ostanak godinama standardnog lijevog beka Danija Alvesa?

- Sve nas je razveselio njegov novi ugovor. Dani je godinama jedan od simbola i stupova Barcelonine igre. U oba pravca, što ga svrstava među najbolje bekove današnjice. Ja se posebno radujem ostanku momka s kojim igram po istoj strani terena. Odlično se razumijemo i funkcioniramo.

Čim ste prihvatili lanjski poziv sa Camp Noua znači da se niste uplašili strahovite konkurencije. Pa ipak, jeste li se nadali da ćete ovako brzo postati važan 'šaraf' u ljubičasto-plavoj mašineriji?

- Ja sam mirna, netko će reći neupadljiva osoba, ali vrlo ambiciozna i vrijedna ličnost. Možda bi mi bilo lagodnije da sam ostao u Sevilli, gdje sam uživao veliki ugled i imao važno mjesto u momčadi, ali izdao bih svoju prirodu da nisam prihvatio ponudu sa Camp Noua. Cijelu karijeru sam išao za izazovima, bez straha od prepreka na putevima kojima me je nogomet vodio. Svjestan sam da mogu puno, ali žestoko radim, jer znam da mogu još više. Nemam se namjeru opustiti i uživati na lovorikama. Strog sam i zahtjevan prema sebi.

Šta bi to trener Rakitić zamjerio nogometašu Ivanu?

- Da ne ulazimo u detalje... Vjerujte mi samo da ima stvarčica za popravljanje. Dajem i davat ću sve od sebe da neke elemente svoje igre podignem na još viši nivo. To su mi i obaveza i zadovoljstvo.

Uz sve postignuto, završili ste u analima kao prvi igrač koji je u dijve vezane sezone, s dva kluba, dizao pehar u Ligi Europe i Ligi prvaka. Za nevjericu?

- Tko vrijedno i pošteno radi taj se ima pravo nadati uspjehu. Mislim da sam zaslužio sreću i čast da budem prvi igrač koji je napravio taj podvig. Uz pomoć bivših i sadašnjih kolega, trenera i klubova. Dobro se dobrim vraća.

Da sve bude slađe bili ste i strijelac u Berlinu. Iako vam nije posao da 'poentirate' sigurno ste poželjeli da i na taj način ostane upamćeno vaše prvo finale Lige prvaka, međutim jeste li vjerovali da možete stići na red pored takvih gol-majstora oko sebe?

- Nisam se uopće opterećivao time, jer sam imao važnija posla i zadatke. Supruga je zato vidjela dalje od mene. Klub nam je dopustio da sa svojim ljepšim polovicama i djecom budemo u istom hotelu uoči utakmice, a moja Raquel mi je ispraćajući me na stadion rekla "Čeka te teška utakmica, Juve će vas namučiti, ali ne brini, dobit ćete ih s 3:1, a ti ćeš dati jedan gol". Što sam drugo mogao nego je poslušati? A-ha-ha... Propao u zemlju ako vas lažem!