Nogometna godina pod rednim brojem 2025 pamtit će se po najnapetijoj završnici u povijesti Hrvatske lige, po potrazi za reprezentativnim debitantima i njihovim prvijencima unutar kvalifikacijskoj tuluma s američkim odredištem, novim životnim epizodama naših velikana, novim turnirima i svjetskim imperatorima. Nažalost, i po preranim odlascima na drugi svijet. Ususret 2026. godini, u kojoj je zajednička želja uspjeh Vatrenih na SP-u, izdvajamo 10 sličica koje su veseljem, divljenjem, čuđenjem ili tugom obilježile prethodnih 365 dana.
1. Rekordne kvalifikacije i Dalićevih 100
Nismo grizli nokte, gutali knedle, niti gledali gore tražeći pomoć s nebesa. Put Vatrenih prema sedmom svjetskom prvenstvu pratio se u "no sikiriki" tonovima, Hrvatska je rezervirala vizu za Sjedinjene Američke Države, Kanadu i Meksiko najuspješnijim kvalifikacijama svoje povijesti, s 22 od 24 osvojena boda u mečevima s Češkom, Crnom Gorom, Farskim Otocima i Gibraltarom. Na polovici utrke, protiv Češke u Pragu, Zlatko Dalić proslavio je jubilarnu 100. utakmicu kao izbornik Vatrenih. U kockastom su prvi put nastupili Franjo Ivanović, Toni Fruk, Luka Vušković i Ivan Smolčić. Fruk, Luka Sučić i Martin Erlić pamtit će Varaždin, gdje su protiv Gibraltara postigli reprezentativne prvijence, stoper ga je proslavio suzama. Ranije je, protiv istog suparnika, to pošlo za nogom i Franji Ivanoviću (zabio dva), koji je u ožujku debitirao u Ligi nacija. Prvi gol za Vatrene potpisat će i povratnik Petar Musa protiv Farana u Rijeci. Nakon prilično lagane šetnje preko oceana, Dalića čeka vjerojatno najteže sastavljanje popisa otkad je 2017. preuzeo reprezentaciju, a suparnici u skupini L Vatrenima će biti Engleska, Gana i Panama.
2. Nova dvostruka kruna na riječkom brodu
Nema tog vatrometa koji može nadjačati buku na riječkom Korzu 25. svibnja, niti prskalice koja može zasjati kao žar s "kubanke" Damira Miškovića, niti, kako je kazao prvi čovjek riječkog kluba, "para koje mogu platiti ovaj osjećaj". Nakon što ih je obasjalo Rabuzinovo sunce, Riječani su pred više od 20.000 navijača podigli i povijesno drugu titulu hrvatskog prvaka, osiguranu u posljednjem kolu SHNL-a. Baš kao i, mislilo se, neponovljive sezone 2016./2017. pod vodstvom Matjaža Keka, bijeli brod doplovio je do dvostruke krune. Nogometnu romantiku definirao je klupski "vojnik" Radomir Đalović, prvi put u karijeri na funkciji glavnog trenera nakon što je Željko Sopić smijenjen. Crnogorac je postao čudotvorac, premda je usred sezone ostao bez Marca Pašalića, Ivana Smolčića i Nike Galešića, a glavnog junaka pronašao u Toniju Fruku ‘double-double‘ učinka (11 golova i 11 asistencija). Fruk će pobrati individualne nagrade i zaigrati za Vatrene, a Rijeka do kraja godine pod vodstvom Victora Sancheza za 2026. rezervirati europsko proljeće u Konferencijskoj ligi. Prvo nakon 45 godina.
3. Revolucija Dinama sa Zvonimirom Bobanom
Nepunih godinu dana nakon što je sa svojim "proljećarima" uzviknuo "Imamo Dinamo!" slaveći pobjedu demokracije, Velimir Zajec predsjedničku je fotelju prepustio Zvonimiru Bobanu. Ostalo je povijest, već se sada može kazati, jer za izlizanu frazu "nova godina, novi ja" Dinamo nije morao čekati novogodišnju noć. Pridošli vjetrovi od temelja su preuredili svlačionicu, od senatora sačuvali Josipa Mišića i Theophilea-Catherinea, a otpuhali Brunu Petkovića, Arijana Ademija, Stefana Ristovskog, Marka Pjacu... Revolucija najuspješnijeg hrvatskog kluba ljetos je stajala rekordnih 17 milijuna eura prilikom potpisa 17 igrača u orkestru pod vodstvom novog trenera Marija Kovačevića, a zaradilo se 38,3 milijuna ponajviše na račun novih Talijana, Martina Baturine (Como) i Petra Sučića (Inter). U onome što naziva najvećom pričom svog života, Zvonimir Boban u 2026. godini od navijača traži samo strpljenje. Dinamovski Dinamo, kako ga je nazvao, od 28. studenoga ima i jednog navijača više odozgo, Sanjina Španovića.
4. Odlazak Luke Modrića iz Reala u Milan
Da mogu, zaplakale bi i zidine Santiago Bernabeua. Luka Modrić slomio se već u klupskom autobusu, kasnije toga dana, 24. svibnja, suze će prenijeti na 84 tisuće lica u kraljevskom dvorištu i tko zna koliko još njih pred malim ekranima. Emocije ne pitaju za godine, caklile su se oči i Florentina Pereza i malene Lukine kćeri Eme. Ogled s Real Sociedadom bile su posljednje minute Maestra na Bernabeuu, odigrat će potom još Klupsko SP u Americi. Špalir, ovacije, topli zagrljaj supruge Vanje, sina i dviju kćeri, omiljenog suigrača i prijatelja Tonija Kroosa. Kadrovi posljednjeg ‘adios‘, kakvog nije imao ni Cristiano Ronaldo, u nekoliko minuta svjedoče epohi dugačkoj 13 godina, Zlatnoj lopti, gomili trofeja (28) i nastupa (597) čovjeka u magičnim kopačkama koje danas koračaju Čizmom. Želio je Modrić da bajka još malo potraje, ne postoje uvjeti pod kojima ne bi prihvatio bijeli dres, no klub je odlučio krenuti drugim smjerom i danas blijedog lica preispituje ispravnost tog poteza. Za to vrijeme, Modrić u šarama AC Milana s pravom gleda prema novoj tituli, a navijači Italije pjevaju "mama, zaljubljen sam", kao nekoć Diegu Maradoni.
5. Igračka mirovina Ivana Rakitića
Dragi nogomete, imam jedno osobno pismo za tebe. Bio sam samo dijete, ali natjerao si me da vjerujem da je sve moguće. Učinio si me jačim, dao si mi dom, zahvaljujući tebi upoznao sam ljubav svog života, majku svojih kćeri. Igrao sam uz najbolje, osvajao trofeje, doživio čarobne večeri i stekao prijatelje za cijeli život. Učinio si da živim ono što se ne bih usudio ni sanjati. Tako se Ivan Rakitić, putem videa objavljenog 7. srpnja, s 37 godina oprostio od igračke karijere i preselio u poljudski ured. I on je nama, preuzevši odgovornost ključnih jedanaesteraca u srebrnoj nam Rusiji, ponudio više nego što smo se usudili sanjati, da bi se dvije godine kasnije oprostio od reprezentativnog dresa. Zadnja želja, pehar s Hajdukom, ostala je neispunjena, no vitrina broji 17 klupskih trofeja, među kojima je Liga prvaka s Barcelonom, te dvije Europske lige sa Sevillom. Igračka mirovina u 2025. sustigla je i bivše mu katalonske suigrače, Sergija Busquetsa i Jordija Albu, a vrijedi spomenuti i oproštaje Brazilca Marcela i Nijemca Mattsa Hummelsa.
6. Prerani odlasci Pokrivača i Jote
Veliki petak, 18. travnja, Hrvatsku je zavio u crno. U okolici Karlovca u prometnoj nesreći poginuo je Nikola Pokrivač, posljednji put ispraćen pet dana kasnije na groblju u Svetom Martinu na Muri. Dobri čakovečki duh, nekoć igrač Dinama i hrvatske reprezentacije u studenome bi napunio 40 godina. Mogao je pobijediti tešku bolest i vratiti se nogometu, mogao je u najtežim vremenima nositi osmijeh za svoju kćer Niku, ne i pobjeći od sudbine. Požurio je "onaj gore", kažu da u svom vrtu želi najljepše cvjetove... Tri mjeseca kasnije, u prometu je stradao i 28-godišnji igrač Liverpoola i portugalske reprezentacije Diogo Jota. Pola sata iza ponoći, trećeg dana srpnja, sletio je s ceste u španjolskoj pokrajini Zamora, prilikom čega je stradao i njegov tri godine mlađi brat Andre Silva. Samo 11 dana nakon što je rekao sudbonosni "da" supruzi Rute Cardoso, s kojom ima troje malene djece, Jota je napustio ovaj svijet. Godina 2025. tako je ostavila ranu na mnogim srcima.
7. Hrvatski treneri u velikanima
Sretnu li se igrom slučaja na dočeku u Splitu, Igor Tudor i Ivan Jurić u 2026. će si poželjeti uspješniju godinu u Italiji. Stara dama brzo je, nakon sedam mjeseci (od ožujka do listopada), odbacila šarm bivšeg stopera, a Božica nakon 15 utakmica (od srpnja do studenoga) odbila gledati kroz prste stručnjaku s naočalama, shvativši da s Jurićem neće doživjeti zamišljeno Gasperinijevo nasljedstvo. Splićanin se morao pomiriti s drugom ispisnicom u godini nakon što je od relegacije pokušavao spasiti na "propast" osuđeni Southampton. Tudoru su, pak, kazali da osam zaredanih utakmica bez pobjede ne vrijede dodatnog kredita, stoga će u Juventusu ljepše pamtiti igračke i pomoćno-trenerske dane. Tako od hrvatskih trenera u eliti samo Niko Kovač ne dočekuje 2026. na burzi. Početkom veljače preuzeo je Borussiju Dortmund i režirao čudo. Prošlosezonsko uzdizanje iz ponora, s 11. mjesta do 4. i Lige prvaka, što broji nadoknadu od 10 bodova u 14 utakmica, neki su okarakterizirali i kao jedan od najspektakularnijih trenerskih postignuća u povijesti ovog kluba.
8. Dominacija Paris Saint-Germaina
Liga prvaka, Ligue 1, Superkup Europe, Superkup Francuske, Francuski kup i FIFA Interkontinentalni kup. Kapetan Marquinhos dobio je upalu mišića od podizanja trofeja, jer sinonim za moć i dominaciju u 2025. godini naziva se Paris Saint-Germain. Dosad su se samo dvije momčadi mogle pohvaliti vitrinom od šest pehara u 365 dana, Barcelona Pepa Guardiole 2009. i Bayern Hansija Flicka 2020., da bi Luis Enrique ove godine osigurao niz krunidbi na Parku prinčeva. I učinio je to - spektakularno! PSG je sezonu 2024./2025. u Ligue 1 završio s 19 bodova više od drugoplasiranog Marseillea, a na Allianz Areni svjedočili smo najvećoj pobjedi u povijesti finala Lige prvaka, nestvarnih 5:0 protiv milanskog Intera. Posljedično je Ousmane Dembele osvojio Zlatnu loptu i FIFA The Best, u najboljih 11 uz njega su upali Donnarumma, Hakimi, Pacho, Mendes i Vitinha, a Enrique je proglašen trenerom godine. Isplatila se zimska prinova u liku Hviče Kvarachelije iliti "Kvaradone", a svijet je upoznao i "novog Neymara" Desirea Douea.
9. Svjetsko klupsko prvenstvo s 32 momčadi
Najgluplje natjecanje otkad je nogometa, strogo je ocijenio Jürgen Klopp koji, čvrsta je pretpostavka, broji solidan broj istomišljenika. Dugogodišnji san FIFA-e pod vodstvom Giannija Infantina ovog je ljeta postao stvarnost, odigrano je prvo Svjetsko klupsko prvenstvo u formatu s 32 momčadi, i to u SAD-u. Nanovo se pokrenula priča o "robotiziranju" umornih igrača kojima je zdravlje ipak važnije od novca, ali još jednom - uzalud. Sjedinjene Američke Države na 11 su stadiona imale čast udomaćiti "nogometnu revoluciju", koja je kao pobjednika iznjedrila upravo Amerikanca, Todda Boehlyja na čelu Chelseaja. Plavci su s 3:0 u finalu svladali Paris Saint-Germain, pa u London odnijeli vreću s nepunih 100 milijuna eura od ukupne milijarde rekordnog nagradnog fonda. Natjecanje su obilježile i žalbe na visoke temperature i vlažne terene, trener Borussije Dortmund Niko Kovač važio je za jednog od najstrožih kritičara "nehumanih uvjeta", koji će dočekati nogometaše i na nadolazećem reprezentativnom Svjetskom prvenstvu.
10. Moć, ‘rasipništvo‘ i pad Liverpoola
Arne Slot u debitantskoj je sezoni nastavio ludu vožnju Jürgena Kloppa i doveo Liverpool do 20. titule engleskog prvaka. Junak Mohamed Salah postigao je 29 golova i 18 asistencija u ligaškom jurišu Redsa, okončanom s 10 bodova ispred Arsenala. Slot je za nagradu dobio lopatu i kramp, a pritom se nije pitalo za cijenu izgradnje novog Liverpoola. Složio je momčad po vlastitoj mjeri redom grabeći najpoželjnije igrače na tržištu. Aleksandar Isak, Florian Wirtz, Hugo Ekitike, Milos Kerkez, Jeremie Frimpong i Giovanni Leoni stajali su blagajnu Anfielda 489,9 milijuna eura, što će ostati rekord najviše ljetne potrošnje nogometne povijesti, samo da bi uslijedio - krah. Skupe violine nisu se uštimale na vrijeme (neki sve do danas), Salah je nakon produženja ugovora upao u tešku krizu i svijet se čudio učinku od 9 poraza u 12 utakmica od rujna do studenoga, crvenilu neviđenom od sezone 1953./1954. Nizozemci imaju čudnu tradiciju - za Novu godinu ispod jastuka stavljaju ribu, vjeruje se da to donosi sreću u ljubavi. I Slot će je ispoštovati, jer malo je nedostajalo do "razvoda braka".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....