Evo ih na koljenima! Partizan je sinoć nestao pod kopitima plave konjice kao obična, provincijska momčad, a ne dojučerašnji član negdašnje velike jugoslavenske četvorke. Prvak Jugoslavije sinoć je pao kao Beograd 1941. godine - tiho, bez metka...
Marijan Vlak je majstorski procijenio utakmicu! Iako su mu zamjerali da je u Beogradu bio više gledatelj nego trener, da je morao “zatvoriti” utakmicu i čuvati 0:0, ovdje je igrao prejakim kartama. Toliko jakim da je Partizan dotučen do nogu već u 24. minuti, nakon furiozne igre njegove momčadi. Već u 24. minuti bilo je 3:0. Nedostižno za prvaka Jugoslavije, za prvaka države koja nas je nekoliko godina MIG-ovima i granatama zavijala u crno.
Najveća večer
Do nas je utakmicu promatrao slavni centarfor Dinama Slaven Zambata, koji je 1967. godine osvojio Kup velesajamskih gradova. I on bi sinoć dao svoj najdraži trofej od prije 30 godina za ovu veličanstvenu pobjedu. Jer, Zagreb je rijetko vidio furiozniju i ljepšu utakmicu. Igrali su ovdje HAŠK Građanski i Dinamo veće utakmice, kada su na suprotnoj strani stajale veće momčadi i neosporno veći igrači. Ali, nikad Maksimir nije bio svjedok veće, ljepše i slađe pobjede!
Ako tražite junake ove čarobne zagrebačke večeri, onda ih potražite u liku velikog stratega Marijana Vlaka, koji je u taktičkom smislu ponizio trenera Partizana. Kao da je na “pogrešnoj” strani bila žena, a ne trener. Heroji su bili svi, ali “krvnik” jugoslavenskog prvaka bio je Silvio Marić, čovjek koji je probio “led” i načeo Ivicu Kralja. Bio je heroj i Igor Cvitanović, strijelac i asistent, koji je napokon odigrao veliku, mušku utakmicu. Ako smo ga našim pisanjem uspjeli isprovocirati da bude velik, obavili smo posao; jer, ovo je bila najveća večer u njegovoj karijeri.
Točio se šampanjac
Veliki su bili i Goran Jurić, i Mark Viduka, i Robert Prosinečki, ali - dopustite da skinemo šešir pred Draženom Ladićem. Nakon što je “srpska sestra”, francuski sudac, dosudio jedanaesterac za Partizan, za koji nitko ne bi stavio ruku u vatru da je doista bio, Ladić je bio zid koji Beograđani nisu mogli probiti. Iako je obranio desetke udaraca s bijele točke, ovo je i njegova najveća obrana u karijeri; obrana zbog koje će mu sigurno sagraditi spomenik.
Oprostite na euforiji, ali u novinarskoj loži točio se sinoć šampanjac već u 39. minuti, kada je Silvio Marić četvrti put matirao gostujućeg vratara. Jer, ovo nije bila obična nogometna večer...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....