Peleova kći apelira na Fifu: ‘Nazvat ćete stadione po mom ocu, a zašto ne bismo učinili nešto puno moćnije?

Prošlo je (već) pet mjeseci od odlaska brazilske legende. Pele nas je napustio krajem prošle godine, svijet se od danima opraštao emotivnim porukama i sjećanjima, preko 200 tisuća ljudi pojavilo se na posljednjem ispraćaju u Santosu, a Gianni Infantino u javnost je izišao s obećanjem:

- Tražit ćemo od svake zemlje svijeta da jedan od svojih nogometnih stadiona nazove Peleovim imenom - rekao je prvi čovjek FIFA-e.

NELSON ALMEIDA Afp

Pitanje je koliko su ti planovi realni i hoće li Švicarcu poći za rukom, a čini se da Peleova kći Kelly Cristina Nascimento ima druge ideje. Ona nudi alternativno rješenje koje smatra znatno učinkovitijim za dobrobit nogometnog društva, a na ideju ju su ju potaknula nedavna neugodna događanja sa zvijezdom Real Madrida u glavnoj ulozi.

- Na dan sprovoda, predsjednik FIFA-e Infantino kazao mi je da će od svake zemlje tražiti da nazovu stadion po mom ocu. Mislim da je to lijepo. Međutim, koliko bi moćnije bilo da se ostavština mog oca odrazi na drugi način? Da ne mijenjamo nazive stadiona, nego da po mom ocu nazovemo pokret protiv rasizma? Istinsku akciju koja ne bi dopustila da Vinicius Junior danas prolazi sve što je moj otac prošao 1958. godine - poručila je Kelly Cristina, prenosi Madrid Xtra.

U spomenutoj godini Pele je kao 17-godišnjak osvojio Svjetsko prvenstvo s Brazilom. Kako je čuveni napadač afričkih korijena, također se suočio s rasističkim uvredama, sve dok prekrasnim stilom i vrhunskim ostvarenjima nije osvojio i ujedinio publiku. To je potaklo njegov Santos da preuzme ulogu "sportskog diplomata" - dio klupske uprave poput misionara je svijetom širio poruke ujedinjenja na političkoj i rasnoj osnovi, nadilazeći sve društvene podjele, od one na komunizam i kapitalizam do boje kože.

Lijes pokojnog Pelea na stadionu Santosa

NELSON ALMEIDA Afp

Sve to poklapalo se s osjetljivim razdobljem brazilske povijesti - u drugoj polovici 20. stoljeća tamošnja vlast strogo je tvrdila da drži do takozvane rasne demokracije, odnosno uvjerenja da diskriminacija nebjelačkih Brazilaca ne postoji. Svjedoci tog vremena pričali su nešto drukčije priče.

Pele je, unatoč svim pritiscima diktatorskih moćnika, koji su ga čak i prisiljavali da napusti brazilsku reprezentaciju, uspio ostaviti dubok i neobrisivi trag u nogometnoj povijesti. Njegova kći Kelly voljela bi da se ostavština osjeti i danas u potpuno novom obliku.