U Buenos Airesu, u 86. godini, preminuo je Luis César Menotti, čovjek koji je, nogometom zaluđenu Argentinu kao izbornik, sada već davne 1978., doveo do prvog naslova prvaka svijeta. Preminuo je čovjek koji te godine mladog, tada 17-godišnjeg Diega Armanda Maradonu, koji je glavni tvorac drugog argentinskog svjetskog zlata, zbog mladosti nije uvrstio u tu, kasnije se pokazalo, pobjedničku momčad. Otišao je čovjek koji je svim Argentincima donio neviđenu radost u vrijeme kad se osvajač trećeg zlata za Argentinu Lionel Messi (1987.) nije još ni rodio, i čovjek koji je kao izbornik prvi učinio ono što je 1986. u Meksiku učinio Carlos Bilardo, i ono što je u Kataru prije dvije godine ponovio Carlos Bilardo.
Kao što je to često slučaj kod trofejnih trenera, on je bio argentinski reprezentativac, ali je u njoj upisao samo 11 nastupa, uz dva postignuta pogotka. Kao trener, Menotti je vodio Barcelonu, Atlético, Sampdoriju, Bocu Juniors i druge klubove, no sve je to neusporedivo s onim što je učinio te 1978., kad je Argentina u finalu u Buenos Airesu, pobijedila Nizozemsku 3-1, i došla na krov svijeta dvama pogocima Marija Kempesa, koje je zabio u produžecima. Menotti je bio i ostao sinonim za argentinski nogomet, te je do unatrag dvije godine obavljao funkciju direktora svih argentinskih selekcija. Legenda sportskog novinarstva Miroslav Rede, nekad i sam odlični nogometaš i kasnije dugogodišnji izvjestitelj s velikih natjecanja, imao je tu čast da je s Menottijem razgovarao tijekom mundijala 1978., ali i još u dva navrata 1991. i 1998. Rede je iz prve ruke ispričao priču o njemu:
- Izvještavao sam s tog SP-a u Argentini, koji mi je do današnjeg dana ostao u najljepšem mogućem sjećanju. Bilo je to prvenstvo koje ne bih mijenjao za deset drugih - toliko mi je bilo i ostalo nezaboravno. Ono što sam doživio tih dana u Argentini, ni sa čime ne može se mjeriti. Razgovarao sam s njim na tribinama Estadio Monumentala. Bilo je to vrijeme kad je u Argentini vladala vojna hunta, demokracija je "suspendirana", no za vrijeme SP-a, to se nije osjetilo. Cijela je zemlja razmišljala samo o nogometu.
U nekoliko kratkih rečenica Rede je opisao tko je i što bio Menotti:
- On je bio trener vizionar, koji je napravio momčad sastavljenu od znalaca i boraca, radnika. Bila je to vrlo izbalansirana momčad, s tri izvanserijska igrača, s vratarom Ubaldom Fillolom, Danielom Passarellom i, naravno, Marijem Kempesom. Kempes je u finalu u produžecima zabio dva gola, ukupno šest u tri zadnje utakmice, dok je prije toga taj posao odrađivao Leopoldo Luque. Tada je cijeli svijet prigovarao protiv diktature Jorgea Rafaela Videle. Ružne stvari koje su se tada događale u Argentini, no mi to tada nismo osjetili. Sve je bilo podređeno nogometu. Videla je čak dvaput došao u pres centar, stajao sam na metar do njega.
Rede je s Menottijem razgovarao još dvaput:
- Dojmio me se 1991. u Madison Sqare Gardenu, na ždrijebu za SP 1994., kad je zajedno s Peleom, Beckenbauerom, Platinijem... potpisao peticiju "Stop The War In Croatia", i tada je govorio o svojim antiratnim stavovima. Treći smo put ragovarali u Francuskoj 1998., na tribinama Stade de Francea, i imam fotografiju s njime, koja mi je jako draga. On je tada izvještavao za "O Globo". Dugo smo nasamo pričali, i sjećam se da mi je rekao da je Šuker naš Mario Kempes, a Dražen Ladić Ubaldo Fillol. Nije ga se toliko dojmio Zvone Boban. Bio je Menotti izniman čovjek i trener. Kao nogometaš bio je lucidni veznjak, a takav je bio i prilikom slaganja pobjedničke Argentine 1978...