U drugoj polovici 1980-ih godina razvio se povijesni rivalitet Maradonina Napolija i Sacchijeva moćnog Milana. Bio je to simbol borbe kao okvira nadmetanja siromašnog juga protiv bogatog sjevera. Sva romantika koja je pratila karijeru Argentinca, borca za siromašne slojeve kroz nogometnu čaroliju, može biti svedena u tom nadjačavanju.

Arrigo Sacchi preuzeo je Berlusconijev Milan onog ljeta kada je Napoli 1987. slavio prvi scudetto. I činilo se da će to biti njegov i neuspjeh bogatoga gazde Milana, koji ga je odabrao. No, Sacchi je bio trener inovator, koji je mijenjao nogomet i do kraja sezone je podigao Milan do 11. scudetta. Povijesni je bio dvoboj u Napulju, 1. svibnja 1988., gdje je Milan s 3:2 svladao dotadašnji vodeći Napoli. Poznavajući kako reagira na poraze, pogotovo protiv moćnih, gotovo je teško bilo vjerovati kako je Maradona reagirao na gubitak, činilo se već osvojenog drugog scudetta...

A što ako se ozlijediš?

- Postali smo s vremenom veliki prijatelji - kaže Sacchi koji nije krio da je šokiran smrću svog prijatelja, rivala i umjetnika nogometa:

- Već nakon tog direktnog dvoboja za naslov spoznao sam kakav je Diego bio čovjek. Nakon završetka sezone Liga me zadužila da izaberem momčad za utakmicu s Poljskom. Zvao sam, naravno, i Maradonu, iako su me svi uvjeravali da neće doći. No, kad su ga zvali kazao je: “Doći ću samo zato što me zove Sacchi.”

Prije utakmice molio me da igra samo poluvrijeme jer se osjeća umorno. Poljaci su poveli, mi smo prije odmora izjednačili. U svlačionici mi kaže: “Ako želite igrati ću i drugo poluvrijeme.” I ostao je, dao je gol za 2:2.

Respekt koji je Maradona imao prema Sacchiju pokazan je i koju godinu kasnije.
- Jednog me dana nazvao i kazao: “Mister, dođite kod nas, sa mnom i Carecom odmah ste jedan gol u vodstvu prije utakmice...” Uzvratio sam mu: “Diego, a što ako se ti ozlijediš...”

Sacchi nije postao trener Napolija nakon Milana, dijelom i zato što je već imao problema s podnošenjem pritiska.

ALESSANDRO GAROFALO

Problemi koji će u sljedećim godinama dovesti do depresije i prekida trenerske karijere. Možda je i zato jako dobro razumijevao Maradonine probleme.
- Već sam imao načelni dogovor sa Savezom da preuzmem reprezentaciju. No, istina je da sam u to vrijeme shvaćao kako jako teško podnosim pritisak i odgovornost utakmica svakog tjedna. Bilo mi je, međutim, iznimno drago što me Maradona zvao da ga dođem trenirati. Bili smo prijatelji za cijeli život. Sada ćemo biti još i više.

Sacchi, protivnik individualizma i pobornik kolektivnosti, rijetko je za jednog igrača imao takve riječi. A trenirao je, i svadio se, s mnogim velikanima, počevši od Van Bastena.
- Kad je bio fizički spreman, bio je nezaustavljiv! Mislio si da će napraviti jedno, a on učini drugo, njegov su život i igra bili pothvati izvan svih normi. Bio je poseban, jednim potezom učinio bi ljepšom i najružniju utakmicu. Maradona je bio nogometni Picasso.

Jedan detalj dovoljno govori koliko ga je obožavao.
- Dok sam radio u Madridu, na jednoj sam lopti skupio autograme Pelea i Di Stefana, uz, naravno, Maradonin. Butragueno, koji je bio sjajan igrač, u Realu me pita želim li da se i on potpiše na tu loptu, ali sam mu rekao: “Ne hvala, ti možeš na jednu drugu loptu...”

STAFF

Velike emocije

Tko je bio bolji između tri navedene legende, Sacchi ima logičan odgovor:
- Ne može ih se uspoređivati, to su drugačije epohe. Kako ćeš odrediti tko je bolji, Picasso ili Rubens. To su tri nogometna velikana...

Sacchi je o Maradoni čovjeku imao vrlo pozitivan stav, neovisno o raznim skandalima koji su ga pratili...
- Bio je dobar i velikodušan čovjek. S kojim god sam mu suigračem pričao svi o njemu imaju samo lijepe riječi. Uvijek je bio na strani suigrača i branio ih, pomagao im. Imao je ljudske slabosti, kao i svi, njegove su bile eklatantne jer je bio slavniji. Diego je izazivao velike emocije kod ljudi, zabavljao ih je, proizvodio čarolije, učinio velike stvari za promociju nogometa. Malo je onih koji su u drugim epohama mogli uživati takve doživljaje nogometa kao mi s Maradonom. Zato su ga tako voljeli ljudi širom svijeta, oni mu to nikada neće zaboraviti...