Koliko je veliko to što je Joško Gvardiol nominiran za Zlatnu loptu najbolje otkriva podatak da je samo deset hrvatskih nogometaša u kompletnoj povijesti doživjelo tu čast, a ako dobije barem jedan glas bit će 10. čije ime je netko iz žirija upisao na listu, budući da je Robert Jarni ostao na nuli.
Iako je tradicija hrvatskog nogometa duga i bogata, do 1990. godine i Roberta Prosinečkog tek su dvojica naših dobili glasove za Zlatnu loptu. Od prvog izbora 1956. godine, u tri i pol desetljeća to je uspjelo jedino Josipu Skoblaru i Zlatku Vujoviću. Kasnije su se u "knjigu svih knjiga" upisali Alen Bokšić, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Luka Modrić, Ivan Rakitić i Mario Mandžukić, dakako uz Prosinečkog. Pritom je Modrić apsolutni kralj jer osvojio je Zlatnu loptu 2018. godine, a rekorder je i po tome što je u četiri navrata dobivao glasove. Goleme su šanse da će za ovu godinu to biti i peti put... On i Joško Gvardiol sada su u konkurenciji, to je za mladog stopera Manchester Cityja daleko veći podatak. Svjetsko prvenstvo u Kataru i transfer u prvaka Europe s kojim je postao najskuplji branič u povijesti vinuli su ga u orbitu. Među najveće. Već sada s 21 godinom. Impresivno.
Nakon što su se FIFA-a i France Football odvojili, za Zlatnu loptu koju dodjeljuje taj francuski magazin, inače u vlasništvu medijskog diva L‘Equipea, ponovno glasuju samo novinari. Popis kandidata sastavilo je pet urednika i novinara France Footballa, a elektor iz Hrvatske je Zdravko Reić, koji to radi od 1991. godine.
- Moj je stav uvijek bio jasan, glasam po učinku u toj godini, a ne po tome tko je općenito najbolji igrač. Tako primjerice 2010. godine nisam na prvo mjesto stavio Lionela Messija koji je pobijedio nego Andresa Iniestu – kazao nam je Reić koji dakako ne smije otkriti kome će biti sklon ovaj put. Daje pet imena, najboljem šest bodova, drugom četiri.... Izjasniti se mora do 30. rujna. Glavno je pitanje Lionel Messi, kao svjetski prvak ili Erling Haaland, kao najbolji u Ligi prvaka.
Zlatna lopta najmeritorniji je kriterij kad se zapodjenu rasprave o tome tko su bili najveći nogometaši od pedesetih godina do današnjeg doba jer igrač koji je bio priznata klasa u Europi barem jedne godine bi dobio makar i jedan bod te se našao među tridesetak, u neka ranija vremena i gotovo četrdesetoricom koji su imali tu privilegiju. Da bi netko za tebe glasovao znači da si bio i as i zvijezda. Imao i klasu i popularnost te postigao uspjehe s reprezentacijom ili klubom. Iznimka je lokalpatriotizam jer znali su novinari nekad, makar na dno popisa, gurnuti zemljaka koji to ne zaslužuje. Dakle, ako te nije bilo, nisi europska elita, a ako si se pojavio sa sitnim brojem bodova može biti i da si uživao simpatiju nekog svojeg...
U doba Jugoslavije dvojica hrvatskih igrača prepoznata na tim razinama – Skobar je 1970. godine dobio dva boda i bio na 22. mjestu, a 1971. godine je imao 18 bodova te zauzeo šestu poziciju u Europi. Sve do sredine devedesetih u konkurenciji su bili samo europski igrači, a tek potom se izbor proširio na cijeli svijet. Zlatko Vujović je kao najbolji igrač tadašnje države 1981. godine imao četiri boda i 19. mjesto. Vujović nam je sam dao potvrdu da ga vodimo kao hrvatskog nogometaša.
- Rođen sam u Sarajevu, ali u Split sam se doselio sa 8,5 godina, ovdje sam počeo igrati nogomet i napravio karijeru, u Splitu i danas živim te je jasno da se smatram hrvatskim igračem – kazao nam je.
Skoblar je u doba najveće slave igrao za Marseille i bio Zlatna kopačke, najbolji strijelac u europskim nacionalnim ligama, a Vujović je nosio dres Hajduka.
Robert Prosinečki je 1990. dobio dva boda, a 1991. je bio peti s 34, kao igrač Crvene zvezde i potom Reala. Alen Bokšić se prvi plasirao među četiri najbolja 1993. kao prvak Europe s Marseilleom završio je četvrti sa 29 bodova. Glasove je dobio i 1996. godine. Modrić je 2018. imao čak 753 boda, a drugi najbolji plasman mu je 2017. godine kad je bio peti sa 84 boda. Zahvaljujući dometima u Realu i Hrvatskoj.
Davor Šuker je odmah do njega, on je 1998. također kao igrač Reala bio drugi s 201 bodom, a još dva puta je dobio glasove 1995. i 1996. godine. Zvonimir Boban se dvaput upisao, 1994. i 1995., bolji mu je potonji rezultat kad je bio 23. s pet bodova. Iako je 1994. s Milanom osvojio Ligu prvaka. Nakon bronce u Francuskoj 1998. osim Šukera predloženi su bili i Boban i Jarni, ali nitko nije upisao njihovo ime.
Od te godine imali smo rupu sve do 2015. kad je nekoliko bodova dobio Ivan Rakitić kao igrač Barcelone, a on je četiri boda imao i 2018. godine kad je osvojio 19. mjesto. Mario Mandžukić je tada bio 25. sa dva boda, noseći dres Juventusa.
To je krema povijesti hrvatskog nogometa, to su naši najveći igrači svih vremena kojima se mogu dodatni neki asovi iz četrdesetih i početka pedesetih kad Zlatne lopte nije bilo. Najzanimljivije pitanje za nas je hoće li Gvardiol postati deseti ili će pričekati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....