Je li Ronaldo prešao granicu? Jese, Vazquez i Kovačić nisu najbolje što svjetski nogomet nudi

Recimo, prevelikom skepsom prema nogometu koji igraju njegovi saveznici na terenu Jese, Vazquez i Kovačić. To čudi me ne, primijetio bi mnogi nogometni Yoda. Jer narcistička sila oduvijek u njemu jaka je. I na tu egotripersku crtu Ronaldova karaktera Pavlovljevim domobranskim refleksom reagirali su sada brojni čitatelji i urednici naših portala požurivši izgraditi alibi mladom hrvatskom nogometašu.

"Ne znaš mi ni prezime", oduševljeni su tako navodnom replikom Matea Kovačića kojom je na kriznom mitingu u madridskoj svlačionici počastio trostrukog osvajača Zlatne lopte zato jer ga je ovaj prethodno pred diktafonima prozvao Kovačevićem. Ostali smo zakinuti za nastavak, je li CR7 mladiću odgovorio "oprosti na lapsusu" ili možda "a zar bih trebao znati tvoje prezime?", što nekako više odgovara Portugalčevu stilu. Sukus priče je isti bez obzira na nijanse u interpretaciji; sukobi tinjaju, atmosfera blage anarhije trese "kraljevski klub", a ako itko u tom "saloonu" prijetećeg raspašoja drži u rukama nabijen revolver, velika je vjerojatnost da se taj čovjek zove Ronaldo i da Kovačić gleda u cijev s pogrešne strane.

Moglo vam je pobjeći ili jednostavno niste fan statistike, ali Cristiano Ronaldo onaj je Realov nogometaš nad čijom bi statistikom slinili i svjetski rukometaši ili vaterpolisti. 333 utakmice i čak 347 golova. 48 golova u Primeri u jednoj sezoni, 61 pogodak ukupno u natjecateljskoj kampanji. Dobar dio španjolske prvoligaške karavane iz godine u godinu ulazi u cilj sa slabijim golgeterskim učinkom cijelih momčadi od Ronalda u čijem se labirintu hat-trickova i različitih John Rambo sam-protiv-svih-akcija čovjek zaista lako izgubi. Otkako je u Španjolskoj zabio je više od 30 hat-trickova, Sevilli čak pet puta po tri gola. U tri meča je zabijao po četiri gola (Elche, Santander i opet Sevilla), dva puta bio je strijelac po pet pogodaka na jednoj utakmici (Granada, Espanyol). Ili skraćeno, kada Ronaldo kaže "da su suigrači na mojoj razini, momčad bi bila prva", on vjerojatno zaboravlja na bonton i možda čak čini ružnu psinu, ali ne promašuje metu jer samo podsjeća da je Real Madrid navijače desetljećima navikavao isključivo na najbolje.

Jese, Vazquez i Kovačić trenutačno nisu ono najbolje što svjetski nogomet nudi. Ako itko iz tog kruga "stigmatiziranih" jednom u budućnosti zakorači u all-star klub, bit će to vjerojatno Mateo Kovačić, jer o njegovu nesvakidašnjem talentu i sjajnim predispozicijama sve znamo još otkako je kao "wunderkind" iz Linza sletjeo u Maksimir. Kovačić, međutim, u svojoj prvoj madridskoj godini definitivno nije urezao zapaženiju brazdu u igru i rezultate. Ilustracije radi, specijalizirani portal "squawka", koji analizira učinak nogometaša kroz sezonu strogom statističkom dioptrijom, vjeruje da se tzv. performance score hrvatskog reprezentativca može izraziti ocjenom 156. Lošiji je to učinak od Jeseova, Nachova ili Casemirova, pri dnu Realove hijerarhije, bolji tek od četvorice suigrača ( Llorente, Mayoral, Arbeloa i Casilla). Uz relativno skromnu minutažu Kovačić vjerojatno nije ni mogao bitno bolje u svojoj prvoj madridskoj godini, a u izvrnutoj logici Real Madrida upitno je hoće li uopće tamo dočekati drugu godinu...