EKSKLUZIVNO Eduardo da Silva o Kovaču: ‘Nije stvar u oprostu. Pogodilo me, razočaralo, a danas bih ga - zagrlio!‘

U prvom dijelu ekskluzivnog intervjua za Sportske novosti Eduardo da Silva govorio je o svom 14-godišnjem sinu Matheusu. Otkrio je da se klubovi u Hrvatskoj raspituju za mladog igrača, kao i da bi Dinamo imao prednost da Eduardo već nije dao riječ Flamengu... Opširno je govorio o nogometnom odgoju djece, pritom dao nekoliko zanimljivih i prizemnih savjeta svim roditeljima, a o svom bivšem klubu kazao da vjeruje u sve bolji i bolji Dinamo.

Sportske novosti donose drugi dio intervjua, u kojem Eduardo komentira reprezentaciju Hrvatske, od vlastitih mu izvedbi do aktualnog trenutka, govoreći o svim zgodama i nezgodama pod kockastim dresom.

S kime ste najviše u kontaktu od bivših suigrača iz reprezentacije?

- S Ognjenom Vukojevićem i Darijom Srnom, a stalno se viđam s Dejanom Lovrenom, pogotovo za blagdane.

Eduardo je za Hrvatsku odigrao 64 utakmica i dao 29 golova, a dvije priče ostale su najveće legende, jedna je da bismo s njim 2008. igrali najmanje finale Eura, ako ga ne bismo i osvojili, druga da mu je Niko Kovač trebao dati koju minutu na otvaranju Svjetskog prvenstva 2014. s rodnim mu Brazilom, a ostavio ga je na klupi.

- Ne može se u nogometu govoriti što bi bilo kad bi bilo. Igrao sam fantastično za Dinamo, nakon toga sam 2007. otišao u Arsenal. Taman sam ušao u jaku formu, osjećao sam se kao da letim, moćan, baš mi je išlo do te veljače 2008. godine. Navijači i vi mediji ističete da bismo igrali finale Eura. Ne znam bismo li osvojili, ali mislim da bismo mogli doći do finala.

‘Katolički je oprostiti, ali nikad mi nije palo na pamet da bih uopće imao što oprostiti Kovaču. To je nogomet, život ide dalje. Ako se slučajno vidimo, pozdravit ćemo se i zagrliti . To je dio nogometa, ima i gorih stvari‘

Eduardo je bio najbolji drugi strijelac kvalifikacija za Euro 2008. godine, zabio je deset golova, ozlijeđen je četiri mjeseca prije turnira u Austriji i Švicarskoj gdje su Vatreni i bez njega bili jaki, ali su na nevjerojatan način izgubili od Turske u četvrtfinalu. Realno, prokleto je nedostajao u toj utakmici, kako je igrao zabio bi Turcima puno prije gola Ivana Klasnića u 119. minuti.

- Sigurno bih imao priliku za zabiti... U skoro svakoj utakmici u to doba sam tresao mrežu. Što sada reći? Hrvatskoj su uvijek detalji odlučivali hoće li biti uspješna ili neće. Na tom Euru 2008. nismo imali sreće, kao niti na Euru 2012. godine te 2016. godine. Nezasluženo smo ispali od Portugala, ali to nam se vratilo 2018. godine i 2022. godine, a tako može biti i na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Hrvatska dobro kotira, ljudi je u svijetu poštuju. Imamo finale iz Rusije 2018., a mogli smo ga imati 2016., a možda i 2012. da smo prošli skupinu s Italijom i Španjolskom.

Jeste li oprostili Niki Kovaču što vas nije uveo u igri protiv Brazila? Tada ste bili ljuti.

- Nije stvar u oprostu... Zaboravio sam na to. Katolički je oprostiti, ali nikad mi nije palo na pamet da bih mu uopće trebao nešto oprostiti. To je nogomet, život ide dalje. Svako ima svoj put. Niko ima lijepu trenersku karijeru. Gotovo je to. Ne bih previše o tome govorio. Ako se slučajno vidimo, budući da je svijet nogometa mali, u Hrvatskoj ili u Njemačkoj, pozdravit ćemo se i zagrliti. Normalno. Kao što sam nekidan vidio njegovog brata, pozdravio sam ga. To je dio nogometa. Ima i gorih stvari.

Kažete da ste zaboravili, ali svako toliko čujemo nekog navijača kako priča da to nikad Kovaču neće oprostiti. Ostalo je u "narodnoj predaji".

- Bio sam na pozornici pa nemam do kraja osjećaj kako to ljudi vide izvana. Možda je čak navijače više pogodilo nego mene. Pogodilo me, naravno da sam bio razočaran, ali to je prošlo. Vidim po reakcijama ljudi da je ostalo zapamćeno. Inače pamtimo koliko je reprezentacija zabila golova, kako je Mario Mandžukić zatresao mrežu Englezima, Davor Šuker Dancima ili Luka Modrić Argentincima, a nisam mislio da će tako ostati u legendi da Niko Kovač nije dao šansu Eduardu Da Silvi protiv Brazila.

Eduardo da Silva u dresu Arsenala

AY/AFP/PROFIMEDIA Ay/afp/profimedia

Pamtimo i pogodak Brune Petkovića protiv Brazila u Kataru...

- U nogometu ti sreća nekad vrati što ti je ostala dužna. Jedan gol sve mijenja. Eto, da Dinamo nije pogriješio i rano dobio pogodak od Celte, da je ostalo duže 0:0, tko zna kako bi taj susret završio. Puno je toga u detaljima.

I dalje nacionalni dres nose neki igrači koji su igrali s vama, iako ste se oprostili 2014. godine.

- Tu su Luka, Perišić, Kovačić...

Što može Hrvatska na Svjetskom prvenstvu?

- Hrvatska održava razinu. Uvijek se plasira na velika natjecanja, a kad dođe tamo sve je moguće. Pogotovo kad prođe skupinu. Može parirati najboljim reprezentacijama na svijetu i svakog favorita iznenaditi. Ponovno bi mogli odlučivati detalji, jedan jedanaesterac... Bitno je što Hrvatska dobiva nove talentirane igrače koji drže nivo.

Kako vam je sada nakon karijere živjeti u Brazilu? Koliko vas ljudi prepoznaju?

- Mirno mogu u grad. Prošlo je moje doba slave. Ljudi znaju za mene, ali nije više kao prije. Čak je i u Hrvatskoj jednako. Šetam se mirnije gradovima nego prije. Nekad nisam mogao proći ulicom.

Dolaze mlade generacije, stižu nove zvijezde, tako je to. Za koju godinu sin će biti popularniji od vas.

- Da, da, daj Bože. Neka samo nastavi kao dosad.

Uoči Svjetskog prvenstva u Americi igrat ćemo prijateljsku utakmicu s Brazilom kojeg sada vodi Carlo Ancelotti. Ima li Selecao ekipu za osvojiti Mundijal? Pao je u drugi plan...

- S Brazilom se nikad ne zna. Kad su na Svjetsko prvenstvo došli kao favoriti često su igrali najgori turnir, a kad nisu osvojili su ga. Primjeri su 1994. i 2002. godina. U potonjem slučaju skoro su ispali u kvalifikacijama, vrijeđali su ih sve. Prije toga 1994. su došli s pričuvnim stoperima jer su se prva dva ozlijedila, Rai je trebao biti kapetan, a izgubio je mjesto u ekipi, a kao rezultat bili su prvaci.

Eduardo da Silva u reprezentaciji Hrvatske 2012.

SRDJAN VRANCIC/CROPIX Cropix

Istini za volju taj Brazil 1994. imao je Romarija, Bebeta, Dungu..., a onaj iz 2002. Ronalda, Rivalda, Roberta Carlosa...

- Brazil će uvijek biti favorit kao i Argentina, Njemačka, Francuska, Španjolska... Pripada toj skupini ekipa. Kad dođe do četvrtfinala sve je moguće. Što se tiče prijateljske utakmice koju će igrati Brazil i Hrvatska u ožujku u Orlandu, to me ne čudi. Oni su sad u listopadu igrali s dvije azijske reprezentacije, u studenom će s afričkima, a za ožujak su ostavili europske. Žele se na sve prilagoditi kako bi bili spremni koga god dobiju na SP-u. Pritom, oni znaju kako igrati protiv Njemačke ili Španjolske, ali Hrvatska im je zanimljiva, žele je dodatno testirati i uvidjeti kako s njom.

Ima li Brazil sad želju za osvetom s obzirom da smo ga izbacili u Kataru?

- Ako se ponovno sretnu Brazil i Hrvatska na Svjetskom prvenstvu htjet će se osvetiti. U prijateljskoj utakmici to nije tako, tu neće biti takvog motiva - podvlači čuveni Eduardo.