Robert Prosinečki za mjesec dana napunit će 57 godina. Među prvima se od generacije Vatrenih iz 1998. odlučio preseliti na trenersku klupu, još 2004. ušao je polako kao pomoćnik u NK Zagrebu, gdje je bio na glasu kao stručnjak koji itekako zna prepoznati igrača.

Sa Slavenom Bilićem je 2006. ušao u stožer A reprezentacije i tada je imao zasluge u pripremi utakmica za neke od najvećih pobjeda, poput onih protiv Engleske i Njemačke. Ali je reprezentaciju napustio u zimi 2010. kad je stigao poziv kluba u kojem je stekao igračku slavu, kada ga je Crvena zvezda, s kojom je 1991. bio europski prvak, pozvala za trenera.

Srpski su mediji pisali da zarađuje oko 200.000 eura godišnje, hvalili su ga da je Zvezda igrala lijepo, atraktivno, čemu je težio kao igrač pa istu filozofiju nastavlja kao trener, ali brzo je isplivao problem licencije. Koju Prosinečki nije imao, barem ne Uefinu pro. Nakon osvojenog Kupa i dva druga mjesta u prvenstvu, dao je ostavku u kolovozu 2012.

Koga je trenirao Robert Prosinečki?

Nikad više nije zasjeo na klupu tako zvučnih, velikih momčadi kao što su bili Hrvatska i Zvezda. Iduća postaja bio mu je turski Kayserispor, gdje je odlično krenuo, prvu sezonu završio na petom mjestu, a onda u drugoj dao ostavku kad je momčad bila zadnja na tablici, uprava je ostavku odbila i zadržala ga još malo, ali otišao je krajem 2013. i ostavio Kayseri na 17. mjestu.

Potom je preuzeo reprezentaciju Azerbajdžana za navodno 1,5 milijuna eura godišnje i kažu da i danas smatraju da su pod njegovim vodstvom igrali najbolje. Pamte remije s Hrvatskom, Norveškom, Češkom..., ali nakon tri godine je otišao jer nije uspio izboriti neko veliko natjecanje.

Robert Prosinečki

JOSIP MOLER Cropix

Pokušao je to s BiH, krenuo sjajno, s deset utakmica bez poraza uveo je Zmajeve u A skupinu Lige nacija i playoff za Euro 2020., da bi u drugoj godini sve naglo palo. Nakon nepune dvije godine otišao je, nakon poraza od Armenije. Vratio se klubovima, pokušao opet u Kayserisporu, loše krenuo i brzo se razišao u Denizlisporu, posvadio se u ljubljanskoj Olimpiji, kratko trajao u Rudešu, pa nije uspio podići reprezentaciju Crne Gore i sve u svemu, trenerska karijera ostala je daleko ispod Tudorove, Bilićeve, Jurčićeve, pa i Mamićeve...

Novi izazov pronašao je u reprezentaciji Kirgistana. Koja je tek 104. na Fifinoj ljestvici, a u povijesti nikad nije bila više od 75. mjesta, koje je dosegnula 2018., kada se prvi put plasirala na Azijski kup. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026. prošla je prvi krug iza Omana i ispred Malezije i Kineskog Tajpeha, a u drugom je krugu pobijedila Katar 3:1, no završila je iza Irana, Uzbekistana, UAE-a i Katara, uspješnija jedino od Sjeverne Koreje.

Tko igra za Kirgistan?

Glavni je igrač Kajrat Žirgalbek, s najviše nastupa za reprezentaciju, čiji je najbolji strijelac Mirlan Murzajev. Pred njima je opet bitka za Azijski kup, a žele da Prosinečki uključi mlađe igrače, koje žele zadržati u svojoj ligi što dulje. Novi val predvode Kimi Merk (21), Gulzhigit Alykulov (24), Amantur Šamurzayev (24), Khristijan Brauzman (22)...

Tržišna je vrijednost reprezentacije svega 7,63 milijuna eura, najskuplji je Joel Kojo (27), igrač Neftči Fergane, sa 600.000, a Erbol Atabaev (24) Abdysha vrijedi 500.000. Dakle, nogometnom svijetu anonimci.

Robert Prosinečki

JOSIP MOLER Cropix

A Velikom Žutom egzotični izazov. U karijeri koja je otklizala od hrvatske do kirgistanske reprezentacije, od treniranja Modrića do Atabaeva...