Bio je kapetan u omladinskim kategorijama Dinama, u eri Modrića. Teška ozljeda koljena, potom i prometni udes na motociklu bili su odlučni faktori da je Ivan Prelec vrlo rano morao zaboraviti snove o velikoj karijeri. U ranim dvadesetima donio je zato prve važne životne odluke, što će postati njegova snaga kad god se nešto treba prelomiti. Posao radi egzistencije, ali i početak trenerske naobrazbe.

Uz obiteljsku priču, godinu po godinu, do aktualne točke. Ivan Prelec s 37 godina ima iza sebe rad u Dinamu, Gorici (uveo je u prvu ligu), varšavskoj Legiji, Istri, Dinamu II i naposljetku danskom Vejleu. Odlazak prije tri godine u Dansku, u klub koji je ‘70-ih i ‘80-ih bio vrh tamošnjeg nogometa, u kojem je Alan Simonsen nakon igračke legende prerastao u trenersku, djelovao je kao velik rizik. Jer Vejle BK, s pet naslova prvaka, šest osvojenih kupova, živi danas neku drugu eru. Ogleda se u tri naslova prvaka druge lige i stalnoj tranziciji prema Superligi i natrag.

Raskinuo sam ugovor na svoju štetu

Prelec je od ožujka 2022. do rujna 2024. odradio 96 utakmica. Vratio je Vejle u prvu ligu, stvorio vrlo pozitivno ozračje i tamošnji su ga vlasnici prošle godine pošto-poto htjeli zadržati. On je imao dvojbe, jer nije prepoznao opcije za rast kluba. Iz respekta klubu, navijačima, potpisao je novi ugovor, ali ubrzo je prelomio. Nije više to to, te je napravio nešto što ne bi baš svatko u današnjem nogometu. Odrekao se vrlo dobrog ugovora i vratio se u Hrvatsku...

- Je, odlučio sam raskinuti na svoju štetu. Klupska vizija nije išla u pravom smjeru i nisam vidio perspektive u tom poslu. Ostali smo u ligi uz fantastičnu borbu momčadi i stožera, uz navijače, ali previše se energije potrošilo da bi se istim ritmom išlo dalje - kaže nam Prelec, koji je nedavno bio u Puli s obitelji.

Kao trener Istre 1961 stekao je puno prijatelja u gradu, često dolazi jer obožava Pulu i Istru. Supruga Mateja te kćerke Vita i Dora zajednički uživaju u njegovoj "slobodi", što će se vrlo skoro promijeniti.

- Vrlo vjerojatno ću od lipnja imati novi angažman. Imao sam doista puno poziva. Otkako sam se razišao s Vejleom u rujnu prošle godine, bio sam blizu belgijskog Leuvena, koji je pod Leicesterom, no vlasnici su, za razliku od direktora, željeli veće ime, pa su doveli Chris Colemana. Priznanje mi je bilo i to što sam bio u najužem krugu za izbor. Stizale su ponude iz Saudijske Arabije, financijske puno izdašnije u odnosu na europske, ali za to je ipak prerano. Imao sam upit iz Augsburga da budem asistent prvom treneru, a i bivši trener Feyenorda Priske htio je da mu se pridružim u Nizozemskoj ili negdje gdje će sada ići. To mi pokazuje da se cijeni moj rad, pogotovo učinjeno u Danskoj, te me motivira da nastavim svojim putem.

Vaše se ime spominjalo često i na ovim prostorima, u HNL, BiH, Sloveniji...

U Danskoj su uvjeti ‘svemirski‘

- Bilo je poziva, ali htio sam se odmoriti, uz obitelj napajati se novom energijom i za nove projekte. Usput sam se dalje usavršavao. Imao sam veliko zadovoljstvo što me Thomas Frank, s kojim imam odličnu liniju još iz vremena kada sam prije 6-7 godina bio na intervjuu za trenera B momčadi Brentforda, pozvao da dođem u klub i vidim iz blizine kako jedan premierligaš funkcionira. Bilo je to iznimno iskustvo jer sam imao tretman kao da sam dio stožera, bio sam na sastancima s momčadi, sve sam vidio i osjetio iz prve ruke. Zahvalan sam njemu i Brentfordu na tom velikom iskustvu.

U Danskoj se piše da ste blizu povratka u tamošnji nogomet, da vas je zvao Aalborg, a da u Vejleu i dalje žale što ste otišli.

- Imam određene ponude iz par danskih klubova i najozbiljnije ih tretiram. Uskoro ću prelomiti.

Očito vam je "sjeo" skandindavski đir?

- Pa jest, zbilja sam se odlično osjećao u tamošnjem nogometu i životnoj svakodnevici. Uvjeti za rad su sjajni, neusporedivo bolji od Hrvatske. Vejle, razvojni klub koji je u tranziciji prvog i drugog ranga, ima svoj kamp, klupski dom s vrhunskim sadržajima, deset terena od kojih dva s umjetnom travom... Veliki klubovi, kao Copenhagen, Midtjylland, Brondby... imaju sve. Kamp Midtjyllanda je svemirski. Liga im je fantastično praćena, nogomet svi prate, to je kao jedna velika zabava. Na stadione dolaze sve generacije obitelji, u dresovima, kultura je praćenja svojih klubova te ponašanje navijača na visokoj razini. Atmosfera vrhunska jer su tribine popunjene..."

Nogometno gledano?

Ivan Prelec

-Tipični danski ili skandinavski stil, puno se igra na fizički intenzitet, tranzicije, ritam. Zato ne čudi da ligu jako prate skauti većih liga, jer tko prati taj danski dril, može lakše iskoračiti prema engleskoj, njemačkoj ili talijanskoj konkurenciji. Danska je kao nogometna zbilja, tržište, iznimno zanimljiva i važna, kako za igrače tako i za trenere. Opcije iskoraka su velike.

Imamo dojam da sazrijeva odluka povratka u tamošnji nogomet.

- Kažem, imam ozbiljne ponude i uskoro ću odabrati jednu od njih. Odlično mi je bilo u prvoj danskoj eri i u novim uvjetima mogu se, vjerujem, još bolje snaći. Sada sam ipak iskusniji i znam što se tamo događa, što je raditi i u kojem smjeru ići. Od svih opcija, osjetio sam da me povratak u skandinavski nogomet posebno privlači. Emotivac sam i odnosi mi u poslu, koliko god u nogometu može biti varljivo, ipak puno znače. Jednostavno mi instinkt govori da je dobro za mene vratiti se "gore"...

Zadržimo se malo "dolje", to jest u HNL-u...

- Pratim ligu i jako je natjecateljski zanimljiva. No, brine što infrastruktura, uvjeti rada u našim klubovima, organizacija, sve je to prilično slabo. Primjećuje se posljedično da nema dovoljno kvalitete igrača, krpaju se rupe kupovinama, ali vakuum u stvaranju prepoznatljivih hrvatskih talentiranih igrača je vrlo primjetan. Radio sam u našem nogometu 11 godina i nažalost ne primjećuju se bitniji pomaci. Rijeka još drži kontinuitet u kontekstu ulaganje-dobar rezultat, ali Dinamo i Hajduk su u raskoraku, Osijek ima sjajnu infrastrukturu, ali kaska u ostalim segmentima.

B momčadi u 4. ligi nemaju smisla

U Dinamo se vratio Boban.

- Kao dinamovac sam sretan da se u klub vratila takva veličina. Boban je ostavio dubok trag kao igrač, potom djelatnik u FIFA i UEFA, u Milanu, on je osvježenje ne samo za Dinamo nego i za HNL.

Dinamo vraća B momčad, je li to dobro?

- To je dobro, jer mladi igrači trebaju taj filter između juniorske i prve momčadi, za prilagodbu. Doduše, start u 4. ligi mi nema smisla, trebalo bi omogućiti da klubovi mogu do druge razine s drugim momčadima. Vidi se da se u organizaciji HNL-a dosta luta. Još se nije ostvarilo da imamo deset stabilnih prvoligaša, realnost je da većina u drugom i trećeg rangu preživljava, teško je razvijati igrače, igru, lige, kad je tako. Nedostaju uvjeti, kampovi, više ulaganja kao što rade Mađari, Austrijanci, Slovenci, naši susjedi mogu biti blizak primjer. Teško ćemo se održati na razini vjerujući da je dovoljno što su naša djeca nadarena za igru.