Mnogi će istaknuti paklenu atmosferu u Solunu kao bitno otežavajući čimbenik za Dinamo, kazat će kako treba izdržati uvodni pritisak jer PAOK nema što čekati i najvažnije je ostati na nogama te pokušati eutanazirati ambicije domaćina, no Modri nisu neiskusna momčad koja bi se smjela uplašiti Toumbe.

Dinamo je 19. kolovoza igrao u Ateni u OPAP Areni u još težim i dramatičnijim okolnostima. Bila je to subota, a samo dvanaest dana ranije na istoj ja lokaciji iskrvario navijač AEK-a Michalis Katsouris. Pristaše AEK-a govorili su o želji za osvetom, grčki mediji huškali su na Zagrepčane, navijače Modrih etiketirali nacistima, čak i neki iz delegacije Dinama, pa i novinari, odustali su od puta strahujući što bi se tamo moglo dogoditi.

Ekstra vruće

Trener Igor Bišćan je na najavnoj press-konferenciji rekao:

- Bit će pakleno, ekstra vruće, ali idemo napraviti sve da izađemo iz toga vulkana uzdignutih ruku. Nema druge. Teško je predvidjeti koliko ekstremno će to biti, no sigurno će biti jako, jako napeto. To će biti ratna zona, neprijateljsko okruženje u doslovnom smislu te riječi, trideset i nešto tisuća ljudi, željni na neki način, možda je osveta teška riječ, ali neke zadovoljštine za sve što se događalo. Napravit ćemo sve da prođemo, ali bit će izuzetno teško.

No, atmosfera je jedno, ma koliko bila neprijateljska, a utakmica na terenu je nešto drugo. To se i te večeri u Ateni najbolje vidjelo. Navijači AEK-a bili su “nabrijani”, istaknuli su fotografije preminulog prijatelja, iako se oštrica njihova bijesa čak lagano počela seliti na fanove Panathinaikosa iz skupine Gate 13, koji su imali bitnu ulogu u organizaciji dolaska BBB-a. Dinamovo gostoprimstvo u Zagrebu za AEK također je utjecalo da barem malo splasne razina mržnje koju su u prvim satima i danima nakon nereda pokazivali.

No, Dinamovi igrači nisu se uplašili, iako im nije bilo svejedno. Zaigrali su hrabro, borbeno, tražili su pobjedu, zabili jedan gol u prvom dijelu (Josip Šutalo), pa drugi u nastavku (Robert Ljubičić), imali veliku šansu i za treći (Dario Špikić). I u takvim okolnostima, od kojih po psihozi koja je vladala gotovo da ne mogu biti teže, sve se tijekom igre zaboravilo, odluka je pala na terenu. Je, bilo je žestoko, domaćin je imao snažnu podršku, ali da Dinamo nije ostao bez snage i koncentracije u sudačkoj nadoknadi, te se vodstvo 2:0 pretvorilo u 2:2, ne bi to AEK-u pomoglo. Na kraju su oni slavili, Bišćan je dobio otkaz, a o atmosferi se više nije ni pisalo, ni govorilo.

To je dobar pokazatelj da, koliko god Grci bili fanatični navijači, nisu presudne tribine i ozračje, nego koncentracija i hrabrost igrača na terenu. Ne bi PAOK-u bilo prvi put da izgubi ili ispadne doma, stoga se dinamovci ne trebaju opterećivati s time, nego koncentrirati da odrade posao i prođu dalje. Ako su mogli igrati u onakvim uvjetima u Ateni, mogu i u Solunu. Veći dio igrača je isti, neki su igrali s AEK-om, neki bili na klupi... Dobrom igrom Modri su tada čak dijelom utišali navijačem koji su poludjeli do kraja tek kod kaznenog udarca i gola za 2:2.