ZVIJEZDA U USPONU Ivan Močinić: Ovo je bila jesen iz snova, a sada želim naslov'

Ima efikasnijih, medijski eksponiranijih, iskusnijih, s većom minutažom... Kantrida danas ima mnoge junake, ali nema Riječanina kojem, kad se priča svede na individualni učinak, najveću radost ne predstavlja sjajna jesen - Ivana Močinića.

Močinić je personifikacija svega najboljega što Riječani žele vidjeti u dresu voljenoga kluba. Mladi dečko (u travnju je napunio 20 godina), rođeni Riječanin, s četiri godine prvi je put u očevu naručju vidio utakmicu na Kantridi i otada se nije maknuo; bilo kao navijač ili igrač, polaznik svih kategorija Rijekina Omladinskog pogona, od Morčića nadalje. Riječko dijete koje zaplače kada Bijeli izgube, nogometni talent koji je stasao u Rijeci pa u Rijekinoj prvoj momčadi demonstrirao taj talent, a na travnjaku borbenošću i hrabrošću u stvarnost pretvara ono riječko “krepat ma ne molat”. Sve to uz skromnost, nasmijanost te - uživanje u napornom radu. Klasični Riječanin pa je normalno da je ljubimac navijača.

Močinić? Šeta s osmijehom, sretan, ali ni pola posto drukčiji nego što je bio prije šest mjeseci-godinu dana, prije nego se nogometna radost razlila preko cijelog Zaljeva. Početkom priprema nije bio siguran ni da će biti na klupi. Više od mjesec dana prije kraja polusezone trener koji strahovito rijetko dijeli individualne komplimente jasno je, glasno i javno rekao:

“Močo je jedan od naših najvažnijih karika”.

Po svršetku jeseni isti je čovjek izjavio:

“Rijekino dijete, skroman, vrijedan, mlad i jedan od ključnih Rijekinih igrača. Sa samo 20 godina naš Močo je putokaz svima, a prije svega našim juniorima”. A sumnjalo se u tinejdžera koji je “dobio šansu i prije Keka pa nije bio pravi”, koji je “krhke građe”, koji će “ispasti još jedan vječiti talent” itd, itd...

- Ja nisam sumnjao - smije se Ivan (u Rijekinoj je momčadi pet Ivana; bilo je šest do prekjučer, kada je Mance vratarsku zamijenio pozicijom pomoćnika sportskog direktora).

- Očigledno nije ni gospodin Kek, kojem riječima nikako ne mogu dovoljno zahvaliti na povjerenju i pohvalama. Kada trener izjavi tako nešto o tebi, to je predivno čuti. Pokušat ću mu uzvratiti kao i dosad, slušajući svaku njegovu zapovijed, dajući sve od sebe na svakom treningu i utakmici.

Tajna? Ili recept. Postoji li takvo što za mladog nogometaša koji u pripreme krene sa statusom “možda ga se koji put spusti s tribina na klupu”, a završi kao jedan od najboljih i najvažnijih u povijesno dobroj klupskoj sezoni?

- Ne znam postoji li univerzalna receptura ili tajna, znam samo kako sam ja napravio to što sam napravio. Po meni je stvar vrlo jednostavna. I kada nisam bio ni među 18 igrača, svaku sam sekundu priprema, zagrijavanja, treninga, bilo koju obvezu i naloge struke izvršavao do maksimuma. Nema me ni na klupi, a onda drugi dan na treningu dam sve od sebe da vidim mogu li raditi još napornije, još bolje. Biti profesionalac, 100-postotni. Eto... To je “tajna”, tako se čeka prigoda da bi, kad ti se ukaže, iskoristio svoju minutažu.

Pa npr. uđeš u 67. minuti, a u sudačkoj nadoknadi...?

- Uzmeš loptu suparniku i asistiraš za gol Stuttgartu, za prolaz u skupinu Europske lige. Da, to je to! Najveća eksplozija radosti u našoj lijepoj jeseni. No nije to najljepše što se Rijeci dogodilo u prvom dijelu sezone. Ne možeš ovakvu jesen zbiti u jednu utakmicu.

Nego?

- U svih šest mjeseci fenomenalnog ambijenta u klubu, na stadionu, u gradu, na cijelom Kvarneru. Kad puna Kantrida pjeva od sreće... To je najbolje, a to se dogodilo puno puta. I u toj radosti znao sam prije i(li) poslije utakmica vidjeti ono što je mene najviše obradovalo.

Dakle rezime jeseni je pun superlativa?

- Ma jesen iz snova. A mogli smo i bolje, u HNL-u na Kantridi. Navijam za milanski Inter, jedan od snova je jednom zaigrati u takvome klube, ali prvo i osnovno i više od svega želim - osvojiti naslov s Rijekom. Što prije, to bolje, no klub radi pametno pa nemamo imperativa, iako... Ukaže li se prigoda, bit ćemo spremni. Sada moramo zaboraviti na Europu. Pitanje je hoće li se iduće ljeto uspjeti ponoviti ovosezonski eurouspjeh, tako da o tome ne treba ni razmišljati nego u HNL-u iskoristiti sve što smo naučili u EL-u. Ove smo jeseni odigrali više utakmica nego cijele prošle sezone. Naporno, ali i neprocjenjivo dragocjeno, korisno.