Bernard Vukas. Najbolji igrač svih vremena Hajduka. Vukas je u ono doba pedesetih godina prošlog stoljeća bio Leo Messi. Barem što se tiče driblinga, jer je znao povaliti protivničke igrače u nizu dva, tri... pet, šest... baš tako. Istina je, teško je, pa i nemoguće uspoređivati igrače različitih razdoblja. Istina je, da se često glorificira neke igrače iz prošlosti, stvara mit o njima.
Vukas. Igrač čudesnog driblinga, čovjek koji je živio 200 na sat. Hajduk je tih pedesetih godina 20.stoljeća tri puta bio prvak isključivo zato jer je u svojim redovima imao Vukasa i Vladimira Bearu. Ostali, svi drugi bili su radna snaga, borci, trkači, pomagači. O da, iznimka je donekle bio i Frane Matošić zbog svojih golgeterskih sposobnosti.
Vukas je prvi igrač s prostora bivše države koji je otišao u inozemstvo, igrao je dvije godine za talijansku Bolognu, transfer je iznosio 66 milijuna lira, u ono doba astronomski iznos. Njegovu totalnu, svjetsku afirmaciju kao igrača „calcia" zaustavila je žutica...Najveća nepravda Vukasu bila je da kao jedan od najboljih napadača Europe nije pozvan u reprezentaciju za svjetsko prvenstvo 1958.u Švedskoj. To ga je itekako žuljalo...
Volio se dokazivati, na treningu pokazati da je najbolji, ali i u društvu na karte, bilijaru, u pjesmi. Bio je i veliki kavalir. Bio je prvi sportaš u povijesti Splita koji je dobio svoju ulicu, pa i spomenik, također je izabran u Kuću slave splitskog sporta. Uglavnom, Vukas je bio i ostao neponovljiv i nenadmašan. Vukas iz onog vremena, po svojim sposobnosti i danas bi bio najbolji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....