Trener svih trenera korak od Olimpije: 'Rekli su da samo ja mogu zaustaviti Maribor'

Se kličem Čiro! Tako nam se jučer na jutarnjoj kavi “s tvrdim č” predstavio trener svih trenera, koji je pred vratima bežigradskog stadiona, zmaj od Bosne samo što nije sjeo na klupu “zmajčeka”. Nakon što je trenirao klubove i reprezentacije u Zagrebu, Sarajevu, Prištini, bio prolaznik u Rijeci, Varaždinu, Osijeku, Splitu, Tuzli, Murskoj Soboti, Ćiro Blažević je pred vratima Olimpije. “Pedeset posto sam Olimpijin, još ako me oni hoće...”, rekao je jučer dobro raspoloženi Blažević.

Ovaj put na sastanak nije došao ni na Vespi ni u Smartu, vozi se u luksuznom Mercedesu i originalnim tablicama “ZG 1998 MB”.

Neophodna pojačanja

- Na žalost, nije bilo 1982, to je već zauzeto - smije se Ćiro, koji uopće ne izgleda kao osamdesetogodišnjak. Istina, malo se zaokružio, nekada je to bilo lice Delona, danas više podsjeća na Eltona Johna.

Predsjednik Olimpije Ismet Rastoder želi prekinuti dominaciju Maribora i Zlatka Zahoviča i nedavno je rekao:

“Za to mi treba samo Ćiro Blažević!” I u 81. godini Ćiro je opijum za nogometne navijače, a predsjednici ambicioznih klubova znaju da je opsjednut trenerskim poslom.

- Ne idem u Ljubljanu zbog ‘pet iljada’, već zato što me privlači svaki ambiciozni projekt...

Da, nitko u Hrvatskoj ne može živjeti od penzije, pa ni Ćiro Blažević. Iako “čarapa” nije prazna, ali, Ćiro kaže: “Svježa lova je najbolja medicina”.

- Istina je da se teško živi od mirovine, ali ja sam imao sreću da sam pedeset godina radio u kontinuitetu, pa sam nešto ostavio sa strane za crne dane. U Ljubljanu ne idem zbog novca, iako još nije sigurno da će do angažmana uopće doći. Sve ovisi o predsjedniku, hoće li mi stvoriti kvalitetne uvjete da mogu ostvariti njegove, svoje i nadasve ambicije publike...

Napokon ste posegnuli za oprobanom, Barićevom formulom - trebaju mi još dva igrača?

- Uvijek sam mu to zamjerao i rugao se, a sada sam došao na njegovo i dajem mu za pravo. Gledao sam Olimpiju na zadnjoj utakmici i vidio da su pojačanja neophodna.

Što vas je motiviralo da se odreknete komoditeta Jelačić placa i odete u još jednu pečalbu, u Ljubljanu?

- Sve ovo vrijeme dok sam bio ‘kinderfrajla’ i bolničar vlastitoj supruzi, osjetio sam nostalgiju za poslom kojega toliko volim. Osjećam se izgubljeno i prazno, ujutro se pitam - što ću danas raditi? I ne nalazim odgovor. Živim životom penzionera, tratim vrijeme, ali ne osjećam se ni penzionerom, niti želim dangubiti i to je bio razlog što sam prihvatio ponudu...

Kako je došlo do kontakta?

- Predsjednik me zvao, rekao mi je: Samo mi vi trebate da skinemo Maribor s trona! Već stanovito vrijeme se ne javlja, možda se predomislio. Ali, on je poslovni čovjek, vjerojatno misli da je to gotovo, međutim, gotovo je samo 50 posto, ja sam za.

Nisam ishlapio

U Sloveniji vas čekaju Maribor i Zlatko Zahovič, koji je u slovenskim nogometnim okvirima ono što je Mamić u Hrvatskoj. Maribor vlada, Zahovič je jedan od boljih europskih menadžera, nije li to još jedna nemoguća misija u vašoj karijeri?

- Zlatko Zahovič je zadužio Sloveniju, jer je državu više afirmirao nego svi njeni ambasadori zajedno. Igrao je Ligu prvaka, Europsku ligu, znam da me čeka delikatan posao.

Veselite li se još uvijek nogometu?

- Već sam toliko puta rekao - želim umrijeti na klupi...

Metaforički rečeno?

- Jest ‘klinac’ metafora, molim Boga da mi podari tu sreću da ‘kihnem’ na klupi, to bi bio željeni kraj. Iako, bio sam na svim mogućim pregledima, dobar sam, ali u ovim godinama ponekad pomislite i na to. Čini mi se da nisam ishlapio, pratim nogometnu evoluciju...

Kako znam sve Ćirine odgovore, očekivao sam rečenicu - nikad nisam bio bolji trener?

- Iskustvo je važno, osim ako u tim godinama nisi postao dementan... Ali, uvjeren sam da mogu pomoći i udahnuti ‘ono nešto’ igračima.

Klub je bunar bez dna

OK, ali ne treba očekivati Ćiru na čelu kolone, fizički ne možete...?

- Ne mogu ‘klinac’, probao sam. Mogu i demonstrirati, kao igrač nikad nisam tako precizno udarao loptu kao sad. Normalno, pedeset godina je udaram, naučio sam.

Od svih glavnih gradova bivše države, niste bili samo u Beogradu, Podgorici i Skoplju?

- Ima vremena, stignem...

U Dinamo se možete vratiti samo kao vlasnik, ali to košta 40 milijuna eura. HNS zaobilazite, jer su i oni zaobilazili vas? Ipak, bili ste na proslavi u Sesvetama, sjedili ste između Mamića i Bandića, ružne riječi pripadaju prošlosti?

- Često sam stavljao razne primjedbe na Mamićev račun, ali ne mogu osporiti da on klub vodi tako dobro da je jadan onaj tko će doći nakon njega. Dinamo je danas klub na visokoj europskoj razini, samo ne znam može li to održati, jer, nogomet je bunar bez dna. Malo je klubova u svijetu rentabilno, Dinamo je među tim rijetkima koji su u plusu. Ima nadarenih igrača i uopće ne sumnjam da će Mamić, kao najveći trgovački fenomen, skupiti ‘kamaru’ para i egzistirati. To se ne može osporiti...

Ne može se osporiti ni fenomen Ćiro. Ne znam niti jednog trenera na svijetu, koji sjedi na klupi sa 80 godina i 100 dana i bavi se ozbiljnim poslom ozbiljnog kluba, ozbiljnih ambicija. Zamislite trenera, koji u 81. godini kaže - želim još jednom biti prvak! U tim godinama se češće kaže da su “našeg dragog brata, djeda i gospodina iznenada pozvali gore...”. I Ćiro je pozvan “gore”, ali u Ljubljanu!