'Što sam stariji to se osjećam jače i moćnije, prerano ste počeli pisati "to više nije to"'

Nakon što smo vidjeli kako Dudu “leti” i zabija, šaljemo mail u Kijev - počnite gravirati “Croatia” na ploču za ždrijeb 2. prosinca. Ne, nije gotovo, posebno to u glavi moraju držati izbornik i igrači, ali tu smo, na koji centimetar. Lako je moguće da već kolo prije kraja čekiramo vizu, kao i za SP 2006. i EP 2008.

Luka Modrić je detonator, a Eduardo da Silva ponovno je bio realizator. I to ne isključivo golova, nego i igre. Samo da ga zdravlje posluži... Ipak, koliko god trijumfalna, atmosfera u Maksimiru bila je povremeno i mučna. Rijetko je publika na takav način Vatrenima okrenula “palac dolje”. Najbolja komparacija datira s dvobojem protiv BiH davne 1997. A svi dobro pamtimo kako je ta priča završila, euforijom i broncom na SP-u u Francuskoj.

Prvo poluvrijeme odgledali ste s klupe, a onda ste demonstrirali kako igra klasni napadač u dobroj formi.

- Meni te priče da sam sada u formi, a prije kao nisam bio, ništa ne znače. Nisam do utorka zabio niti jedan gol u ovim kvalifikacijama, ali pogledajte moju statistiku. Bio sam zamjenjivan u 60., pa 70. minuti, ulazio i s klupe... Da bih figurirao kao čovjek koji rješava utakmice, moraš na terenu provesti cijeli susret. Zašto ne bih zabio u 90. minuti? Koliko se utakmica odlučuje pred kraj. Čim u nekom dvoboju nisam u početnoj postavi Šahtara novinari u Hrvatskoj pišu “ne znamo zašto, što se s Dudom događa, i slično”. A možda se samo radi o tome da Lucescu mnogo rotira, ili me jednostavno odmara. Sad sam dao dva gola, međutim, daleko mi je važnije što smo izborili pobjedu.

Često smo čuli zaključak “Eduardo više nije kao nekad”. Je li ovo povratak “pravog Dudua”?

- Nemojte tako. U prvom ciklusu, za Euro 2008., zabio sam deset golova. To se ne može ponoviti. No, sada više asistiram, često dobivam povučeniju ulogu. Važno da je Hrvatska jaka. Cijela nas Europa cijeni, hvali naš nogomet. Što se mene tiče, i dalje mogu igrati na visokoj razini. Neću uvijek zabiti dva gola, ali prerano ste počeli pisati “to više nije to”. Uslijed takvih priča ljudi počinju gubiti povjerenje u tebe. Tri i pol godine prošle su od one ozljede i sada se sa svakim treningom, što sam stariji, osjećam jačim, igrački moćnijim.