Stari lisac Gordon Strachan, najiskusniji trener u našoj kvalifikacijskoj skupini, nadmudrio je Igora Štimca, kojem jesu nedostajali specifično važni igrači Modrić i Ćorluka, ali čini se još više kolega iz stožera Kruno Jurčić, ključan za rješavanje Makedonije, pa čak i Igor Tudor, presudan u Walesu.
Srbija zbog Mihajlovićeva kukavičluka nije znala, a ni mogla kazniti hrvatske taktičke nedorečenosti, Wales nije uspio iskoristiti Balea, tada su Štimčevi potezi s klupe dali ploda, no Škoti su imali Strachana koji je odlično pripremio svoju momčad, baš kako je to prognozirao i Robert Jarni, te bez čak 15-orice reprezentativaca osvojio tri boda usred Maksimira.
PRVO POLUVRIJEME
Prvih 45 minuta pokazalo je sve manjkavosti neuravnoteženih Štimčevih 4-4-2 s rombom u sredini, ali rombom sastavljenim od trojice ofenzivnih veznih, kojima najbolje pristaje uloga nekadašnje ‘desetke’ te krila Perišića. Kovačić je bio zadnji vezni kao u Interu, ali bez takozvanih radnih vezista lijevo i desno pa u našim redovima nije tko imao oduzeti loptu. Uz to, Mandžukić i Olić u špici su bili izvrsni u pritisku na zadnju liniju, poglavito u prvih 10-ak minuta, ali nitko od njih se nije pridodavao srednjem redu kao mantinela i peti vezist, pa su Škoti stalno imali čovjeka više u zonama borbe na sredini terena.
Štoviše, škotskih 4-2-3-1, odnosno kompaktnih 4-4-1-1 iza centra kad bi naši kretali u spore napade sa svoje polovice, odlično je neutralizirao hrvatski romb. Škoti su za razliku od naših imali duplirane bokove, Srna i Strinić tek su u sudačkoj nadoknadi prvog dijela došli do prostora za centaršuteve. Rakitić i Sammir su se najčešće gušili u sredini, nije pomogla ni zamjena mjesta Rakitića i Perišića u 18. minuti, brzo je Štimac naredio da se vrate na startne položaje. Strachanovi izabranici istrčali su s petoricom pokretljivih i za pridodavanje u završnicu spremnih relativno niskih i brzih vezista, k tome je i desni bočni Hutton stalno vrebao prigode za šprintanje iz zadnje linije nakon što bi Snodgrass odvukao Strinića.
Škoti su lukavo puštali naše stopere da vode igru i zgusnuli prostor između linija u kojem se najbolje snalazi Sammir, pa su naši, a ne gosti, kako su se domaći nadali, često morali preskakati igru dugim loptama.
DRUGO POLUVRIJEME
Ništa se nije promijenilo u našoj igri niti nakon 0-1 polovicom prvog dijela.
Bez izmjena je Štimac ušao u drugih 45 minuta, Škoti su povukli zadnju liniju na rub 16-erca, a našima je ponovno nedostajalo brzih dodavanja, igrali su s previše dodira, u širinu, s puno vraćanja stoperima.
U 56. minuti nekorisnog Perišića zamijenio je Eduardo, koji je skloniji kombinatorici, i to na srednju polušpicu, a Sammir se pomaknuo polulijevo, i dalje rombu. Naši su ubrzo stvorili tri prigode, ali nisu pogodili.
U 63. minuti reagirao je Strachan, odmah s dvije izmjene, krilo za krilo i napadača za napadača i to Naismitha i Rhodesa koji su se očekivali otpočetka. Škoti su malo došli do daha, izašli iz krila svoga vratara. U 70. minuti Štimac uvodi klasičnu ‘devetku’ Kalinića, koji dobro igra leđima prema golu i dobro služi kao ‘šponda’, umjesto lijevog bočnog Strinića. To je značilo preformaciju u 3-4-3, slično kao u Swanseaju, na lijevo krilo pomaknut je Olić, na desno Mandžukić.
U 75. minuti Strachan je zamijenio i Maloneyja, koji se natrčao blokirajući Kovačića, taj Conway je prešao na desni prednji bok protiv Srne, a Naismith na polušpicu, odakle je možda i najopasniji.
U 82. minuti su gosti propustili mat za 0-2, nastavili se pokretljivom zonom braniti, a posljednji Štimčev potez u 88. minuti bilo je uvođenje Kranjčara umjesto Mandžukića, da Niko gurne koju okomitu loptu kroz gustu zonu suparnika ili pukne izdaleka. Nije se dogodilo, čak su Škoti u završnici našima sakrili loptu, svojim ‘passing gameom'’ po kojem su poznati još od 19. stoljeća...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....