Promjena politike u Maksimiru: Dinamo se u 2012. želi riješiti svih igrača iz Južne Amerike!

Vitor Junior potpisao je za brazilskog prvaka Corinthians! Da, ali kakve to veze ima s Dinamom? Vitor Junior sa 19 godina došao je u Dinamo 2006., dok u Hrvatskoj još nitko nije čuo za Sammira, a dok smo se svi zajedno pitali što je bilo Dinamovim čelnicima da za milijun dolara u modri dres odjednu Andersona Costu. 'Mali’ Junior pokazivao je tada talent, njegovi su driblinzi dizali publiku na noge, hvalili su ga svi, od tadašnjeg trenera Josipa Kužea do klupskih čelnika i navijača. Međutim, simpatični i atraktivni Vitor uskoro je neobjašnjivo nestao, otišao na posudbu u Koper, pa se vratio pa opet otišao. I jednog se dana više nije vratio, šest godina kasnije postao je pojačanje brazilskog prvaka, sad o njemu u Brazilu pričaju s divljenjem.

Sjetili smo se Vitora Juniora u trenucima kad se u Dinamu priča o odlasku Luisa Ibaneza, kad se svi trude preporoditi Sammira i pronaći nekakav inozemni klub koji bi bio spreman platiti pokoji milijun za igrača koji godišnje odigra jednu ili dvije vrhunske utakmice. Definitivno, Južnoamerikanci koje je Dinamo dovodio svih ovih godina bili su, ukupno gledajući, promašaji! Modri su u njih dosad uložili oko 10 milijuna eura, davali im naslovne uloge, a na kraju na njima neće zaraditi gotovo ništa. Odnosno, kako sada stvari stoje, uspiju li prodati Ibaneza i Sammira, bit će sretni ako uspiju vratiti uloženo. A ispada da je jedini koji danas na tržištu nešto vrijedi, Vitor Junior, kojega je Corinthians navodno platio oko pet milijuna eura, u Maksimiru otpisan bez prave prilike. Doduše, nije slučajno da je Junior šest godina čekao priliku da iskoči, mijenjao je često klubove, bio je i u Japanu, nekoliko puta u Brazilu dok napokon nije došao u šampionsku momčad. Očito je i u njemu bio problem, a Dinamo nema previše vremena za čekanje, rezultat mora doći - odmah.

Spomenuli smo Andersona Costu, simbol loše kupovine u Južnoj Americi. On je stigao za milijun dolara, zatim je gotovo svake polusezone mijenjao klubove, od posudbi do kupnji, a jedno vrijeme uopće nije imao klub. Sad je u brazilskom drugoligašu Criciumi. Dinamo, naravno, za njega nije dobio ništa. Osmar također igra u brazilskom niželigašu Operariju, Suarez, koji je u Maksimiru zarađivao više od 300 tisuća godišnje, skrasio se u čileanskom O’ Higginsu... Leandro Cufre nedavno je otišao u Meksiko bez odštete, Dinamo se rješavao Carlosa nekoliko ljeta zaredom, na kraju ga je uspio 'prodati’ za nula kuna saudijskom Al-Ettifaqu. Tek je, zasad, neki novac u klub donio Dodo, koji je u azerbajdžansku Gabalu otišao za oko 300 tisuća eura, a godinu ranije iz zaprešićkog Intera stigao je za 400 tisuća. Minus od 100 tisuća eura, kad su u pitanju južnoamerička pojačanja, je pozitivan posao.

Prema svemu, jedan od Dinamovih ciljeva za 2012. godinu je - završiti bez igrača iz Južne Amerike. Ne, nije to nikakva rasistička nebuloza, niti ičiji dekret, jednostavno, kadrovska križaljka ide u tom smjeru da bi možda već i iduću sezonu Modri mogli ući bez Argentinaca i Brazilaca u momčadi. Cilj je prodati Ibaneza i Sammira, to nije nemoguća misija, pitanje je samo za koju svotu. Moralesa bi se Dinamo također riješio, ali ne besplatno, još se traži kakav-takav kupac. Na popisu onih koje bi Dinamo želio prodati jest i Adrian Calello, no, za njega trenutno nema velikog zanimanja, a ne zna se ni za koji bi ga novac Dinamo pustio. Sigurno, da dođe ponuda i od milijun eura, Modri bi sigurno razmislili, jer Calello dosad nije opravdao očekivanja i 2,2 milijuna eura, koliko je Dinamo službeno platio za njega.