PRIČA O 'VIKINGU LAVLJEG SRCA' KOJEG BAŠ NIŠTA NIJE MOGLO IZBACITI IZ MOMČADI Omiljeni film mu je 'Gladijator', voli gledati NFL i igrati PlayStation

Riječki je prvoligaš dan nakon pobjede protiv Rudeša na svojim službenim internetskim stranicama objavio videointervju u kojem se Valeri Božinov oprostio od Rijeke. Bugarski internacionalac doista se istaknuo na Rujevici, doduše, ne nekom osobitom igrom, jer odigrao je točno 26 službenih minuta u riječkom dresu, već prvenstveno ponašanjem, no svejedno je dobio prostor da se osvrne na dane provedene na Kvarneru, koje će i sam više pamtiti po ugodnoj klimi, lijepom moru i dobroj gastronomskoj ponudi Opatije nego po igračkim potezima ili golovima.

Božinov je apsolutno zaslužio prostor, jedno je od najvećih imena koja su nosila dres Rijeke, ali šteta što se nisu dobili priliku tako oprostiti neki koji su otišli u posljednjih godinu dana, a koji su ipak puno više zadužili klub (Andrijašević, Ristovski, Mišić, Vešović, Elez, Bradarić...; iznimka je tek Maleš). U sjeni odlaska Božinova ili primjerice čišćenja plaže u selu Miškovići na Pagu, što je nedavno objavljeno, na službenim klupskim kanalima ostala je i stota službena utakmica Leonarda Zute, igrača koji je i na travnjaku i izvan njega ipak dao puno više riječkom prvoligašu.

CROPIX

Čuveni Haso

Zutina stotka u HNL-u na prvu ne djeluje kao spektakularno dostignuće, ali u situaciji kada Rijeka živi od prodaje, kada klupski čelnici jasno poručuju da je “neuspjeh” kada se neki igrač, prije na Kantridi danas na Rujevici, ovdje zadrži više od jedne i pol sezone, onda ovakav doseg ipak ima težinu. U Zutinu slučaju još i veću jer je ovaj Šveđanin makedonsko/albanskih korijena postao tek drugi inozemni igrač u povijesti riječkog prvoligaša koji je upisao troznamenkasti broj nastupa za Rijeku.

Prvi je Admir Hasančić. Čuveni je Haso od 1995. do 2000. godine upisao 147 prvenstvenih nastupa za Rijeku (čime je osmi u klupskoj povijesti, prvi su Čaval i Milinović sa 196 nastupa), postigao 46 golova, od kojih mu je najvažniji, onaj 1999. protiv Osijeka koji je mogao Bijelima donijeti titulu, ostao poništen. S onim Hasančićevim spojem tuge, nemoći, jada i bijesa do osvajanja titule prošle godine poistovjećivali su se najčešće navijači Rijeke, svojim je igrama zaslužio da se na Kvarneru često koristi ona “nema stranca do Bosanca”, i dan-danas je miljenik navijača, što osjeća svaki put kada svrati u Rijeku.

Leonard Zuta nije navijače Rijeke bacao u trans golovima poput Hasančića, ali danas možemo slobodno reći da ga navijači Bijelih u jednakoj mjeri simpatiziraju, cijene i poštuju. Ovaj samozatajni 26-godišnjak redovito zadnji napusti svlačionicu, najčešće prođe uz novinare uz pozdrav i pogled koji odaje da negdje u daljini premotava film s netom odigrane utakmice. Zuta sigurno nije najatraktivniji lijevi bek koji je igrao u Rijeci, nije ni najbolji, ali bez dvojbe je zadužio riječkog prvoligaša kao što su to svojevremeno napravili i Miloš Hrstić, Dalibor Višković ili Marin Leovac.

Prvi je po mnogima najbolji lijevi branič u klupskoj povijesti, drugog navijači posebno cijene zbog igračkog doprinosa, ali i činjenice da nije nikada otišao u Dinamo i Hajduk, dok je treći svoje mjesto među istaknutim klupskim igračima pronašao zahvaljujući onome što je pružio u godinama kada je Rijeka izrastala u klub koji puca na sam vrh HNL-a. Zuta igrački neće dostići ni Hrstića ni Leovca, neće se možda ni dignuti i uklizati u mjeri u kojoj je to radio Višković, ali je svojim poštenim odnosom prema dresu koji nosi zauvijek kupio mjesto u srcima navijača Rijeke, koji njegove rijetke ali lijepe golove, htjeli to priznati ili ne, ipak drugačije slave.

Četvrta sezona

"Ušao sam u svoju četvrtu sezonu s Rijekom. Možda nije uobičajeno da je strani igrač toliko dugo u jednom klubu, ali to je nogomet. Svaki je dan novi izazov i novo dokazivanje, a meni je drago što sam toliko ovdje. Vidim i da navijači to poštuju, a nekome tko nije odavde takve stvari puno znače", rekao je nedavno Zuta, kojem je omiljeni film “Gladijator”, voli gledati američki NFL i igrati PlayStation, jesti lešo meso, a njegove ruke krase tetovaže u polinezijskom stilu.

Titulu “Vikinga lavljeg srca” dobio je zbog činjenice da ga ni konkurencija (Leovac prošle sezone, Mamić ove) ni ozljede ne mogu izbaciti iz momčadi. Iako je njegov učinak nerijetko osporavan, neosporna je činjenica da je Leonard Zuta najkonstantniji igrač Rijeke, odnosno da svoje mjesto u momčadi čuva još od rujna 2015. godine, kada je prvi put nastupio za Rijeku. Od svog dolaska na Rujevicu posljednjeg dana ljetnog prijelaznog roka prije tri godine nije nastupio na samo šest utakmica Rijeke, uključujući i utakmicu protiv Istre 1961 u Puli samo tri dana nakon što se vratio s okupljanja reprezentacije Makedonije.

128 od 134 utakmice

Zuta je od dolaska upisao nastup na čak 128 od 134 utakmice, koliko je Rijeka u svim natjecanjima odigrala u tom periodu, što možda najbolje govori koliko na Rujevici cijene njegove nastupe. Zanimljivo, u tri dosad odigrane sezone Zuta nijednu utakmicu nije propustio zbog ozljede, što je posebno došlo do izražaja posljednjih tjedana jer je utakmice protiv Sarpsborga i Rudeša odigrao s ozlijeđenim koljenom. Da je Rijeci više Zuta, a manje Božinova...