U novoj povratničkoj prvoligaškoj sezoni Šibenik je, uz ostale, doveo igrače iz Rome i iz Liverpoola! Ovaj drugi je Deni Jurić, koji naravno nije član legendarnih Redsa, već je rođen u istoimenom australskom gradiću, a Silvio Anočić je stvarno bio član popularne rimske Vučice.

Njegova nogometna priča je uistinu posebna, poprilično već poznata hrvatskoj nogometnoj javnosti. Ukratko, zbog krive dijagnoze i pogrešnog liječenja na Olimpicu, ovaj 22-godišnji Slavonac iz mjesta Nard pokraj Valpova mogao je ostati invalid, a nogomet igrati samo na PlayStation konzoli. Tjednima je ležao u krevetu, ‘kljukao’ se tabletama, injekcijama. Sedam mjeseci je bio nakrivljen, jer je sve ‘bacilo’ na kralježnicu. Srećom, zaslugom hrvatskih liječnika, ali ponajprije neviđenom borbom i upornošću, ovaj lijevi bočni krenuo je iz početka.

Sjajno prihvaćen

Prvo prošle sezone u dresu Cibalije, gdje je u Drugoj HNL odigrao 15-ak utakmica, a od ovog ljeta navukao je narančasti Šibenikov dres.

- Tu sam u Šibeniku već mjesec dana, lijepo mi je, prihvatili su me odlično i samo si želim zdravlja i sve će biti dobro - uvjereno je Šibenikovo pojačanje u zadnjem redu.

Kako je uopće došlo do angažmana na Šubićevcu?

- Nakon oporavka od ozljede, koja me udaljila od nogometa 2,5 godine, želio sam se vratiti u Hrvatsku. Mogao sam ostati u Italiji, ali želio sam biti blizu kuće, blizu doktora i odabrao sam Vinkovce. Cibalia je tada imala ambiciozne planove, trebalo je doći do prodaje kluba i ja sam sebe vidio u tom projektu. Nažalost, to se nije ostvarilo. Odigrao sam petnaestak utakmica za Cibaliju. Korona je sve zaustavila i menadžer mi je preporučio dolazak u Šibenik.

Na Šubićevcu se Silvio dobro snašao, Šibenčani ga hvale, izgleda fit, na testovima je jedan od najboljih, tehnika mu je jača strana ili, što bi rekli u Šibeniku, 'nije posvađan s balunom'. O želji da ne govorimo.

- Pa, upravo tako. Željan sam igre, dokazivanja. Nikad nisam igrao u Prvoj HNL i ovo mi je idealna prilika da pokažem koliko mogu. Sredina je idealna za to, momčad je dobra, ima vrlo kvalitetnih mladih igrača, ali ipak za miran prvoligaški život treba nam par pojačanja.

Sa 16 godina napustio je Gradski vrt, otisnuo se na Apenine, gdje su njegovi potencijali trebali eksplodirati. Anočić je prošao sve hrvatske reprezentativne uzraste, ali ozljeda pubične kosti sve je to stopirala i opasno ugrozila ne samo nastavak karijere, nego i zdravlje općenito. Upravo u vrijeme kada je svoj potencijal trebao razviti u Genovi, koja je tada na njegovom mjestu prodala Laxalta.

Često ga pitaju je li odlazak iz Osijeka u toj dobi bio najbolji potez. Silvio Anočić ima kontratezu...

- U to vrijeme Osijek se borio za ostanak, živio sam na stadionu, a stipendije su mi kasnile mjesecima… Budućnost je bila sve samo ne optimistična u Gradskom vrtu u to doba. Eto, to je moj odgovor. Bez obzira na sve što mi se dogodilo u Romi, i dalje smatram da je to u tom trenutku bio dobar potez.

Boravak na Olmpicu, život u Vječnom gradu, ostat će trajno u Silvijevom životu, karijeri...

- Nitko ne može pretkazati što ga čeka. Ja sam praktički kao tinejdžer dobio priliku biti član jednog od najvećih talijanskih klubova, trenirati s takvim asovima poput Tottija, De Rossija, Ljajića, Pjanića, Džeke, kasnije su došli Alison, Salah, Rudiger…S mladom Rominom momčadi osvojio sam sve osim Lige prvaka, ali ti treninzi s takvim asovima su nešto neprocjenjivo.

Zgoda iz Indonezije

Sjeća se i jedne zgode na pripremama u Indoneziji.

- Igrali smo međusobno neku pripremnu utakmicu i ja sam dao jednu dijagonalu Tottiju. Potom sam otišao na drugu stranu, a Totti mi je želio uputiti centaršut. Lopta mu je otišla preko kopačke, daleko od mene, a on mi je podigao visoko ruku. Čovjek mi se ispričava…Za ne vjerovati. Ali, to samo govori o kakvom se igraču, čovjeku radi...

U Šibenik je došao pomoći sebi, vratiti negdje izgubljenu karijeru, te istovremeno pomoći Narančastima da postanu stabilan prvoligaš.

- Uvijek kažem, zdravlje je na prvom mjestu, a za sve ostalo treba se izboriti.