Denis Bušnja, 21-godišnji krilni napadač iza kojeg su dvije uzastopne posudbe u Istri 1961 i slovačkom Seredu, jedno je od prvih imena Rijeke na završenim pripremama. Postigao je dva pogotka, lijepo je poentirao protiv Žiline, a protiv Wolfsbergera se osim gola petom istaknuo i vrhunski odrađenim poslom uoči gola Roberta Murića. Očekivanja su velika nakon pripremnih predstava jer Bušnja je pokazao da zna i može.

U dresu Rijeke ima 17 službenih natjecateljskih nastupa i jedan gol, koji je postigao u debiju još 26. rujna 2018. u Kupu protiv Radnika iz Križevaca. Rođen je u Varaždinu 14. travnja 2000., a malo mjesto Gardinovec u općini Belica, blizu granice s Mađarskom, njegov je dom.

Kako se Međimurec snalazi na Kvarneru na koji je stigao prije šest godina?
- Došao sam iz čakovečkog Međimurja s 15 godina, taman sam krenuo u srednju školu. Doveo me gospodin Milanović, koji je tada bio skaut za mlade igrače. Na početku je bilo stvarno jako teško, ali sada je i Rijeka moj dom. Bilo je teško, da. Znate, ja sam sa sela i doma je sve bilo lakše, mama bi sve oprala, ispeglala, spremila ručak, vozila na trening... A Rijeka ipak nije malen grad, morao sam ići sam na trening, tražiti koji me autobus vozi pa gdje ću jesti, što ću jesti, gdje ću oprati veš, gdje ću ga osušiti... To su bili moji tadašnji problemi, a danas nimalo ne žalim što sam došao u Rijeku. Bio sam sad godinu dana u Slovačkoj i Rijeka mi je baš falila. Nekad mi je draže doći tu nego otići kući u Međimurje - iskren je mladi riječki ofenzivac.

Gađamo vrh

Kako mu je u slovačkom prvoligašu Seredu bilo u sezoni 2020./21.
- Na početku nisam bio baš za tu opciju odlaska u Slovačku, nije mi zvučalo da će mi tamo biti dobro. Ali na kraju mi je jako drago što sam bio u Seredu, odradio sezonu i stekao novo iskustvo, sklopio nova prijateljstva. Bilo je golova i asistencija, dobrih utakmica. Odradio sam jako dobru sezonu i mislim da mi to sad puno znači nakon svega. Vratio sam se, u svakom slučaju, kao bolji igrač nego što sam bio. U mojim je godinama najbitniji kontinuitet, najvažnije je da sam igrao. Slovačka liga je kvalitetom malo slabija od naše lige, ali više se trči, više se bori.
U Seredu je odigrao 30 utakmica, upisao po pet golova i asistencija. U Prvoj HNL je također upisao 30 nastupa, ali na kontu još nema ni gola ni asistencije.
- Trener Matjaž Kek me u jesen 2018. prvi pozvao u kadar prve momčadi, debitirao sam u prvenstvu protiv Slavena Belupa i onda smo u sljedećoj utakmici izgubili od Gorice i trener je podnio ostavku. Došao je potom na klupu Igor Bišćan, dobivao sam priliku, ne mogu reći da nisam. Onda je došao poziv iz Istre 1961, garantirali su mi da ću igrati, govorili da im trebam... I bilo je kako je bilo, napravio sam mali korak unatrag.
U Puli je bio skoro cijelu sezonu 2019./20., nije se proslavio. Odlazak u Istru ipak je bio pogrešan korak?
- Istina, ali ne osvrćem se na to. To je moj put koji moram proći i ni za čim ne žalim. Vidio sam kako funkcioniraju neki klubovi, tako igrač sazrijeva. Najbitnije je da sam zdrav. Radnik sam, stvarno volim raditi i mislim da je to jedini pravi put. Sve ostalo će doći. Nadam se i prvi golovi i asistencije u HNL-u ako ostanem u Rijeci.
Je li pričao s trenerom Goranom Tomićem o svojem statusu u momčadi?
- Iskreno, sa šefom još nisam pričao, nadam se da budemo u skorije vrijeme. Nadam se i da sam u kadru prve momčadi, zadovoljan sam kako sam odradio pripreme, a sad kako to vidi stožer i ljudi u klubu, to je na njima. Tu sam da šutim i radim pa kako bude - bit će.
Glavna pozicija mu je lijevo krilo?
- Lijevo, desno krilo, prednji vezni, sve mi odgovara. Ali i da me trener stavi na desnog beka, nije problem, odigrat ću i to. Slušam što mi trener Tomić govori, upijam znanja koja mi prenosi. Traži od mene dubinu, kad dobijem loptu na krilu da više probijam. Na to sam koncentriran i osjećam da stalno napredujem.
Dosta je ofenzivaca na raspolaganju Tomiću, tu su Vuk, Karrica, Murić, Ampem, pa centarfori Drmić, Obregon, Abass...
- Konkurencija je stvarno velika, svi smo dobri igrači i svi na treninzima dajemo maksimum, tako da je na treneru da odluči tko će igrati, ali sigurno će biti još izlaznih transfera i odlazaka na posudbe. Ne zamaram se time. Radim, treniram i nadam se da dolazi moje vrijeme.
Je li moguća i Bušnjina treća uzastopna posudba?
- Kažem vam, nisam još razgovarao ni s ljudima iz kluba, ja se, iskreno, vidim u Rijeci i nadam se da ću ostati. Vidjet ćemo što će biti...
Mlad je, ali godine idu. Vrte li mu se u glavi misli poput “imaš 21 godinu, krajnje vrijeme je da nešto ozbiljnije napraviš”, nameće li sam sebi taj pritisak? Opterećuju li ga očekivanja okoline?
- Ma ne. Prije sam se stvarno s time jako zamarao, bilo mi je bitno što govore drugi, bilo mi je važnije tuđe mišljenje nego moje vlastito. Onda sam shvatio da moram stati i početi slušati sebe, da moram shvatiti koliko zapravo vrijedim. I od tada samo radim. Doći će i moje vrijeme, kad-tad, samo na to moram biti spreman. I bit ću spreman kad to vrijeme dođe! Samo da je zdravlja...
U subotu navečer Rijeka otvara prvenstvo protiv tradicionalno nezgodne Gorice. Jeste li spremni?
- Jesmo, stvarno smo spremni za premijeru. Odradili smo jako dobre, naporne, pripreme, ali imali smo i jako dobru regeneraciju. Sad nam slijedi taktički dio pripreme, a svi dečki su spremni i jedva čekaju da sezona počne. Imamo ciljeve, naravno, to je borba za vrh ljestvice. Svaku utakmicu želimo pobijediti, u svakoj biti pravi, pa ćemo vidjeti što će nam to donijeti. Naša kvaliteta uopće nije upitna - gađamo vrh!