KRIZNI DANI U MAKSIMIRU Novi ugovori Dinamovih igrača pali u rang Rijeke i Hajduka: Igrači se moraju pomiriti da plaće više neće biti kao u Njemačkoj!

Jesu li u Maksimiru navrijeme shvatili da je vrijeme za štednju ili su prije morali krenuti u akciju? Vidjet ćemo. Nemamo pametniji odgovor.

Puno toga u Maksimiru ovisi o trenutku, ako Dinamo osvoji naslov i uđe u Ligu prvaka, ako pritom već ove zime nekoga proda, recimo Filipa Benkovića, za 15 do 20 milijuna eura, bio bi to financijski bingo. No to je idealan scenarij, nikad ne znaš kad će nešto krenuti nizbrdo. Ili uzbrdo.

Recimo, prošle se godine ulazak u Ligu prvaka poklopio s prodajom Pjace i Roga, blagajna je bila puna, sve je cvalo. Tada su u Dinamu tražili od Napolija da se transfer Roga prebaci u iduću, ovu godinu, bio je to ključan potez. Ali osim Benkovića, iskreno, tko može otići iz Dinama? Svi mladi - Olmo, Sosa, Moro, Ćorić - no u ovom trenutku daleko od velikih svota. A za Dinamo je velika svota sve iznad 10 milijuna eura.

Nema više Sammira, nema Fernandesa, nema Guilhermea. Nema ni Machada, Eduarda. Sve su ostalo igrači koji su u rangu između 500 tisuća i milijun eura. Soudani i Henriquez jedini su u Maksimiru koji imaju veći ugovor, koji su na razini “starog” Dinama, oko milijun eura.

Dakle, Dinamo ne namjerava smanjivati sadašnje ugovore, ali u budućnosti neće više biti takvih ugovora. Pokazuje to i ovaj slučaj s Fernadesom; realno je da igrač ne može zarađivati oko milijun eura godišnje.

Skidanje ugovora igračima bilo bi zadnja opcija, to bi bio bolan rez koji bi odzvonio daleko, dalje od Maksimira. Danas smanjiti plaću nije isto kao i prije 10-15 godina, kad se to zadnji put događalo, kad su igrači štrajkali jer nisu dobili plaću...

Dinamo ne planira takvo što, svi koji su tu su sigurni, no oni koji budu dolazili moraju se pomiriti da Dinamo više neće biti u rangu bundesligaša, kako se nekad znalo tepati.