Trebali su ga odmah ugurati u svoj bus za Zagreb, početkom rujna bivši Dinamov nogometaš upozorio je autora ovih redaka na blistavi trenerski talent Marija Kovačevića. Nakon pet mjeseci borbe s karcinomom, taj 49-godišnji pobjednik protiv opake bolesti vratio se na klupu kao šef Slavena Belupa i spektakularno u Koprivnici zakucao "plave" o pod (4-1). Nakon epskog potopa u Münchenu, "plave" je s v.d. prefiksom vodio Sandro Perković, u narednim danima drugi je put ustoličen Nenad Bjelica, a Kovačević je ostao u Podravini i nastavio zidati hit prvenstva.
Devastiranu momčad, s jednim osvojenim bodom u početnih pet kola, Kovačević je u međuvremenu "nabrijao" tako da se ona ravnopravno nosi s kremom SS HNL-a, osvaja bodove, i što je posebno zanimljivo, posljednjih tjedana izgleda kao reklamni pano za atraktivan nogomet. "Farmaceuti" su nedavno kroz Pulu protutnjali forsirajući proaktivnu, napadačku igru, a odmah zatim su na sličan način uzeli mjeru Osijeku. U petak stižu u Maksimir.
Ovih dana navijači i novinari časte vas superlativima. Ispada da ste potpuno promijenili narav preplašenoj momčadi?
- Od prvih koraka na terenu nogomet sam gledao i gledam kao priliku za nadigravanje. Takav sam bio kao igrač, takav sam kasnije ostao kao trener u Međimurju, i na posljednjem poslu u Varaždinu. Ne volim da mi momčad cijelu utakmicu stoji u čvrstom bloku i samo vreba priliku za kontru. Kao igrač, imao sam previše trenera koji su inzistirali na destrukciji, i valjda je to u meni stvorilo nekakav otpor i želju da se više bavim napadom. U globalu, nogomet bi trebao nuditi dašak spektakla i privlačiti navijače. Volim se nadmetati, ali da bih se uopće mogao nadmetati, moraš imati kvalitetne igrače. Iako su im mnogi osporavali vrijednost, ja sam na startu procijenio da Slaven ima takve nogometaše. Ova grupa može odgovoriti nekim ambicioznijim zahtjevima - objašnjava Kovačević.
Ti isti igrači su na startu sezone djelovali nemoćno. Je li za preokret važnija bila drukčija selekcija momčadi ili neke nove metode treninga?
- Važno je i jedno i drugo. Danas prvoligaški treneri imaju opsežne rostere, u svlačionici bude pod 25-30 igrača, i važno je znati prepoznati one najbolje, ne činiti greške u izboru. S druge strane, važan je proces jer kroz treninge igrači usvajaju ideje. Bio sam igrač i znam kako oni razmišljaju. Svi žele biti na terenu, a ja sam ih u protekla dva i pol mjeseca animirao, poticao da što više iskazuju svoj talent. Onda se dogodilo i da nas je rezultat pomazio, a igrači su počeli vjerovati da radimo pravu stvar.
Od prvog kandidata za selidbu u niži rang polako postajete aspirant na Europu?
- Ne bih istrčavao s takvim ocjenama. Bilo bi opasno uspavati se, najgora stvar u sportu. Naravno da nam je puno ugodnije raditi sada kad su došli bodovi, igrači su dobili potvrdu vlastite vrijednosti i naoružali se samopouzdanjem, ali ja želim kontinuitet. Zato ostanimo skromni, svaki trening je rudarenje.
U petak gostujete kod prvaka koji već tri utakmice nije postigao pogodak? S kakvim ambicijama dolazite?
- Uhvatio sam se ovih dana u razmišljanju da bi bilo bolje kada bi nas čekao Dinamo u idealnom sastavu, jer možda bi bio manje gladan uspjeha. Ovako će nas napasti neki igrači iz drugog plana, koji se u Maksimiru bore za minutažu, a u svakom drugom klubu bi predstavljali klase i važne adute. Uzmite na primjer Arbera Hoxhu, znam kakva je to kvaliteta. Zato na put krećemo s velikim respektom prema Dinamu. Čeka nas dugogodišnji hrvatski prvak, momčad koja igra i pobjeđuje u Ligi prvaka. Vjerojatno ćemo na početku utakmice proživljavati i neke teške trenutke, ali ako preživimo ofenzivu, u nastavku ćemo doći do svojih prilika. A kada me pitate za objašnjenje Dinamove krize, vjerujte mi da je i meni zagonetka. Prije ili kasnije "plavi" će pokazati svoje pobjedničko lice iz Lige prvaka, a ja se samo mogu nadati da će se to dogoditi nakon naše utakmice.
Dinamu su u rujnu presudili prekaljeni igrači poput Nestorovskog, Crepulje i Dolčeka, ali u međuvremenu je minutažu počela skupljati i plejada Slavenovih tinejdžera (Jagušić, Aščić, Krušelj, Bošnjak, Katalinić).
- Važno je da imamo iskusne igrače, poput Nestorovskog ili Kovačića, od kojih mladi mogu učiti. Jedan od ciljeva kluba iz Slavenova razreda mora biti afirmacija vlastitih mladih igrača, i vjerujem da smo u tom smislu na dobrom putu. Prava smo klapa, imamo pozitivnu atmosferu u svlačionici.
A imate li trenerske uzore? Od koga najradije "posuđujete" ideje?
- O trenerskom pozivu prvi put sam razmišljao još u igračkim danima. Došao sam u Varteks u njegovo zlatno doba, od 1994. do 2000., i imao privilegij učiti od Branka Ivankovića i Luke Bonačića. Onda mi se slična stvar dogodila u Slavenu. Učio sam kao igrač, a danas kao trener koristim svaku priliku za nadogradnju. Skočim pogledati treninge velikih momčadi na pripremama u Austriji ili Sloveniji, gledao sam Bjeličine treninge u Sv. Martinu dok je vodio Osijek, ali gledam i stare utakmice. Ovih dana zalijepio sam se za jedan davni derbi Hajduka i Dinama iz 1983. Na jednoj strani braća Vujović, na drugoj Mlinarić i Kranjčar. Nogometna romantika, utakmice u kojima se igrao drukčiji nogomet, ali i danas se iz njih može ponešto naučiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....