Šampionska Rijeka Matjaža Keka bila je satkana od “finog” materijala, svaka je pozicija bila dobro pokrivena, na svakoj se vidjela i prezentirala kvaliteta čiji je manjak nadoknađivan velikom trkom i pametnom igrom, kao što je to primjerice radio Leonard Žuta. Ono što je donekle falilo toj Rijeci koja je, unatoč tome, imala fantastične rezultate, bio je taj riječki, lokalni dašak. Sve momčadi Rijeke koje su se za nešto veliko borile kroz povijest nerijetko su imale nekoliko igrača iz riječkog bazena talenata, a Kek je, osim prvog kola te sezone i prodanog Ivana Močinića, imao jedino legendarnog i još uvijek aktivnog vratara Andreja Prskala koji je te sezone branio izvanredno. Nisu to bila vremena za “guranje” riječke mladosti koja, budimo do kraja iskreni, tih godina i nije imala neku izvanserijsku kvalitetu iz riječke škole nogometa spremnu da uskoči u momčad i - rasturi.
Ova Rijeka, Sopićeva momčad, ima takvih igrača barem triput više, a redom ove sezone igraju sjajno. Stoper Niko Galešić, iako je stigao iz Njemačke, još je svoj juniorski staž odrađivao na Rujevici, Ivan Smolčić ove je godine postao standardni desni bek pokazavši svu svoju kvalitetu koju je nadogradio na svoju dosadašnju stopersku poziciju, dok mladi veznjak Veldin Hodža baš - rastura.
Riječki dečko, koji je cijeli svoj nogometni put, odnosno od svoje šeste godine života u Rijeci, konačno je, baš u susretu protiv Osijeka, odigrao svoju utakmicu života. Hodža ove sezone u početku nije bio standardan kao primjerice lani kod Sergeja Jakirovića, ponajviše zato što je Sopić promijenio sustav igre, a Selahi postao jedini “terijer” i korektor veznog reda. No, malo pomalo, što ulascima s klupe, što zbog ozljeda nekih igrača (prvo Fruka, pa Jankovića) Hodža je počeo dobivati sve više minuta, Sopićeva “prekomanda” sa “šestice” na “osmicu” kao da je mladom reprezentativcu otvorila neka nova vrata, neki novi svijet u kojem se zasad snalazi poput ribe u vodi.
"Standing ovation"
Brojke ne lažu, Hodža je u zadnjih šest utakmica postigao pet pogodaka i upisao asistenciju, sve nakon što je konačno postigao svoj debitantski pogodak za Rijeku na “svojoj” Rujevici protiv Istre, a šlag na torti bila je prezentacija protiv Osijeka i njegov prvi hat-trick u karijeri koji je publika nagradila “standing ovationom” po njegovom izlasku iz igre. Bio je to dan iz snova za mladića koji je u onoj šampionskoj sezoni, pa i u odlučujućoj utakmici protiv Cibalije, skupljao lopte iza gola “malog stadiona na kojem igra šampion”. Ove nedjelje iste je lopte nepogrešivo slao iza leđa nemoćnog Malenice. Odmah nakon utakmice Hodža je podijelio prve dojmove.
- Ovo je predivan osjećaj, pogotovo zato što smo pobijedili. Znali smo što nas čeka, Osijek je jako dobra momčad, no mi smo se dobro pripremili za njih. Najdraži gol? Ne bi ih izdvajao, svaki mi je jednako drag, svaki mi je poseban, no najbitnija je pobjeda. Odigrali smo dobru utakmicu, cijela momčad, idemo se dobro odmoriti i pripremiti za iduću utakmicu. Skandiranje publike? Ma ne znam ni kako bih to objasnio, jedan poseban osjećaj je to doživjeti, posebice zato što sam ovdje od svoje 6. godine. Zahvalio bih se svim navijačima koji su došli i pružili nam ovakvu podršku - kazao je Hodža koji niti dan kasnije, nakon neprospavane noći, nije krio uzbuđenje postignutim.
Svoje dojmove sažeo je za legendarnu radijsku emisiju “Pod stijenama Kantride”.
- Bilo je stvarno jako puno poziva i poruka, hvala svima koji su mi pružili podršku i samo se nadam da ću ovako nastaviti. Ni meni nije jasno kako se to dogodilo, skoro niti ja ne vjerujem, ha, ha... Drago mi je da smo pobijedili, to je najvažnije. Sretan sam zbog golova, no nadam se da ćemo samo ovako nastaviti dalje - kazao je mladi hrvatski reprezentativac koji je priliku iskoristio i za zahvalu svima što danas živi svoje snove.
- Nemam riječi. Mogu se jedino zahvaliti treneru i svima u klubu koji su mi pružili priliku da ostvarim svoje snove. Na meni je da radim, napredujem. Ulazak iz drugog plana? Pa kad vidim priliku da se mogu “zabosti”, ja to i napravim, pokušavamo tako dati i prostora suigračima, ali i povući nekog obrambenog protivničkog igrača za sobom da nam bude lakše - dodao je riječki veznjak kojem je i samom neobično da je nominalno defenzivni vezni igrač postigao svoj prvi hat-trick u karijeri.
- Je, slažem se s tim, ali trenutačno me trener stavlja na tog desnog veznog, malo ispred. Na meni je samo da igram, da se razvijam. Naravno da sam sretan zbog golova, ali najbitnije je da mi pobjeđujemo - skromno je kazao Hodža koji, kao da je deset godina stariji, “staje” na loptu kada je u pitanju bilo kakva euforija i priča o naslovu prvaka.
Veliki oprez
Zna što želi i on i momčad, no zna da je put do toga još uvijek - daleko.
- Imamo svoj cilj, znamo koji je naš put i ne žurimo ni s čim. Idemo iz utakmice u utakmicu, vidjet ćemo na kraju sezone gdje će nas to odvesti. Nema nikakve pretjerane euforije. Psihološki teret? Ma nikako, idemo pobijediti svaku utakmicu, no puno je kola u igri još, puno je bodova još tu.
Prva iduća prepreka krije se među “koprivom”, potreban je veliki oprez da se Rijeka ne bi “opekla” protiv Slavena Belupa, momčadi koja je jedina Rijeci uzela “skalp” ove sezone na Rujevici.
- Ovog puta igramo kod njih i vjerujem da će to biti potpuno drugačija utakmica. Pripremit ćemo se najbolje što možemo i idemo po tri boda. Uvjeti na terenu? Vidjet ćemo kakav će biti teren, prilagodit ćemo se, ono što nas najviše krasi je naš karakter, igramo svi za jednog, pripremit ćemo se najbolje na sve što nas čeka i mislim da neće biti problema - podvukao je Hodža za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....