Tri napadača za trećinu svih golova prvaka Hrvatske! Ovaj trojac jamči Sanchezu različita oružja

Rijeka u aktualnoj sezoni gradi napadačku priču koja se ne temelji na jednom imenu, jednoj utakmici ili jednom naletu forme, nego na jasnom obrascu igre i raspodijeljenoj odgovornosti. Brojke pritom nisu samo suhi statistički podatak, nego vrlo precizan pokazatelj kako ova momčad diše. Najveći broj pogodaka Rijeka postiže u razdoblju između 46. i 60. minute, u dijelu utakmice u kojem se već vidi tko je taktički spremniji, a tko fizički stabilniji. To nije trenutak slučajnosti, nego faza u kojoj Rijeka redovito podiže linije, ubrzava protok lopte i počinje sustavno napadati prostor. Zanimljivo je da Rijeka spada među momčadi koje vrlo rijetko zabijaju u prvih 15 minuta, ali zato kako utakmica odmiče postaje sve opasnija, što govori o strpljenju, kontroli ritma i jasno postavljenom planu igre.

U takvom kontekstu napadačka linija ne funkcionira kroz jedan dominantan profil, nego kroz tri različita tipa napadača koji se nadopunjuju i pokrivaju različite faze utakmice. Duje Čop, Ante Matej Jurić i Daniel Adu-Adjei ne dijele samo minute, nego i odgovornost, a njihove brojke, promatrane bez uljepšavanja, pokazuju rijetku ravnotežu. Sva trojica postižu pogodak otprilike svakih 180 minuta igre, što je neuobičajeno u jednoj momčadi i govori o tome da Rijeka ima stabilan napadački učinak bez izraženih oscilacija.

Duje Čop u toj priči donosi iskustvo i racionalnost. U 23 nastupa skupio je 941 minutu i postigao pet pogodaka, a njegova sezona jasno pokazuje kako izgleda uloga napadača koji ne mora igrati konstantno da bi bio koristan. Čop ne živi od volumena prilika, nego od pozicioniranja i osjećaja za trenutak. Njegova igra često nije u prvom planu, ali je itekako prisutna u fazama kada Rijeka želi zadržati loptu, smiriti ritam ili pripremiti završnicu napada. Upravo u tim detaljima vidi se vrijednost iskustva – u tome da zna gdje treba stajati, kada treba usporiti, a kada napasti prostor. Njegovi golovi dolaze bez forsiranja, ali redovito, što potvrđuje da vrijeme provedeno na terenu koristi maksimalno.

Daniel Adu-Adjei

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Ante Matej Jurić donosi drukčiju energiju, ali s vrlo sličnim učinkom. U 19 nastupa odigrao je 727 minuta i postigao četiri pogotka, što ga po učinkovitosti stavlja uz bok Čopu. Jurić je napadač koji još uvijek traži puni kontinuitet, ali njegove brojke jasno govore da zna reagirati u trenucima kada se utakmica lomi, poput one posljednje ovogodišnje protiv Gorice. Najčešće ulazi u igru u drugom dijelu, kada su prostori veći, a duel-igra izraženija. U tim okolnostima njegova fizička prisutnost i mirnoća u završnici dolaze do izražaja. Nije igrač koji traži deset prilika po utakmici, ali kada dobije jednu ili dvije, vrlo često zna kako ih iskoristiti.

Daniel Adu-Adjei, s druge strane, unosi element koji se ne može lako planirati – brzinu, direktnost i nepredvidivost. U 17 nastupa postigao je pet pogodaka (od čega dva izuzetno važna u Konferencijskoj ligi) i dodao jednu asistenciju, čime se nameće kao najefikasniji izbor Sancheza u omjeru minuta provedenih na terenu i uspješne egzekucije naspram gola. Njegova igra temelji se na napadanju prostora i okomitosti, a posebno je opasan u fazama kada protivničke obrane počinju gubiti svježinu. Adu-Adjei ne traži da se igra prilagodi njemu, nego se vrlo brzo uklapa u postojeći ritam i koristi pukotine koje se pojave. Upravo zato često djeluje kao igrač koji mijenja tijek utakmice, iako ne mora biti stalno u prvom planu.

Kad se njihov učinak zbroji, dolazi se do podatka koji najbolje opisuje riječku napadačku sliku: ova trojica zajedno su postigla 14 pogodaka, što čini gotovo trećinu svih postignutih pogodaka Rijeke ove sezone (31,11%). No, još je važnije to što ti golovi dolaze u različitim fazama utakmica i iz različitih situacija. Rijeka ne ovisi o jednom tipu napada, niti o jednom rješenju. Nekad dolazi do gola kroz strpljenje i iskustvo, nekad kroz fizičku igru i duel, a nekad kroz brzinu i okomitost.

Upravo ta raznolikost otvara vrlo zanimljivu sliku uoči proljeća. Ako Rijeka zadrži sva tri napadača u rosteru, a velika je vjerojatnost da tako i bude, dobit će rijetku prednost kontinuiteta u dijelu sezone u kojem se bodovi često osvajaju na nijansama. Proljeće donosi gušći raspored, veći pritisak i utakmice koje se rješavaju jednim detaljem. U takvim okolnostima mogućnost rotacije bez gubitka kvalitete može biti presudna. Čop može donijeti mir i iskustvo u zahtjevnim susretima, Jurić snagu i stabilnost kada treba lomiti otpor, a Adu-Adjei brzinu i iznenađenje protiv umornih protivnika.

Ako se zadrži postojeći obrazac igre, s naglaskom na strpljenje, fizičku stabilnost i jači ulazak u drugo poluvrijeme, Rijeka bi na proljeće mogla izgledati još kompaktnije i sigurnije u završnici. Ne nužno atraktivnije na prvu, ali zrelije i učinkovitije. A u ligi u kojoj se sezona vrlo često odlučuje na malim razlikama, upravo takva stabilnost i širina u napadu mogu biti ključni faktor u borbi za gornji dio tablice i kontinuitet rezultata.