Subotnji sraz Dinama i Rijeke, osim po sjajnoj igri gostiju, ostat će upamćen i po jednom raritetu. Naime, na klupi Riječana našlo se i jedno novo, mnogim navijačima nepoznato ime. Vito Kovač, 16-godišnji riječki vratar, dijete kluba koji je baš tu započeo svoje prve nogometne korake po prvi je put u svojoj karijeri bio dio seniorske momčadi, a taj trenutak mladi riječki vratar pamtit će zauvijek. Svoje dojmove podijelio je, između ostalog, za klupske stranice, počevši od toga kako se osjećao kada ga je trener vratara Ivan Vargić pozvao za prvu momčad.

- Iskreno, nisam mogao vjerovati. Osjećaj je bio predivan, iskustvo nezaboravno... Srce je odmah počelo jače kucati. Nisam razmišljao ni o rezultatu ni o bilo čemu drugom, već sam jednostavno uživao kazao je mladi riječki vratar koji je već na pragu velikih nogometnih snova. Svojim trudom, talentom i predanošću dokazuje da je budućnost riječkog nogometa u dobrim rukama, a on je već sada dio momčadi koja ga je sjajno podržala.

- Najviše sam bio s mlađim igračima koji su me podržali i pomogli mi da budem opušten. Još sam novi u prvoj momčadi, ali siguran sam da ćemo se kroz iduće razdoblje bolje upoznati. Gledanje ove utakmice iz prvog reda? Osjećaj se ne može opisati. Seniorski i juniorski nogomet su dva različita sporta; razlika je neopisiva u brzini igre, kvaliteti izvedbi, snazi duela...

‘Pokušavam usvojiti Neuerove tehnike‘

Kako bi sebe opisao kao golmana?

- Mislim da sam dobar u igri nogom, hrabar u izlascima... Volim izaći, igrati glavom, opaliti lažnjak... Uživam u takvim stvarima i mislim da dobro reagiram pod pritiskom kazao je Kovač koji se prisjetio i svog nogometnog puta.

Jesam li imitirao već neki njegov potez? Kada se izvan 16 metara baci glavom prema lopti kako bi spriječio opasnost – i meni je to jednom uspjelo

- Od prvih dana sam u Rijeci. Počeo sam sa šest godina, ali kao igrač. Vratar sam postao slučajno – na jednom treningu, dok sam bio morčić, nismo imali nikoga za tu poziciju. Ja sam stao na gol, cijeli trening nisu mi mogli zabiti, i tako sam ostao na toj poziciji. Danas sam sretan što je tako ispalo, iako tada nisam volio biti golman. Uvijek sam želio igrati, trčati, zabijati golove, no trener Marijan Jantoljak je odigrao ključnu ulogu - u meni je vidio potencijal i inzistirao da ostanem na golu, pojasnio je mladi riječki vratar dodavši da ima samo jednog uzora.

- Najveći uzor mi je Manuel Neuer. Njegova vratarska tehnika, igra nogom, izlasci izvan 16 metara, driblinzi, refleksi... Sve je to fascinantno. Jesam li imitirao već neki njegov potez? Kada se izvan 16 metara baci glavom prema lopti kako bi spriječio opasnost - i meni je to jednom uspjelo, ha-ha. Puno slobodnog vremena provodim gledajući videozapise njegovih obrana. Pokušavam usvojiti tehnike i načine na koje on reagira, dodao je riječki vratar s jasnim ciljevima u svojoj karijeri.

‘Teško je uskladiti školu i nogomet‘

- Cilj mi je jednog dana zaigrati u jednoj od Liga petice. Bundesliga mi je posebno draga, ali sada uživam u Rijeci i svemu što me ovdje očekuje.

Rijeka je kroz godine u klupskoj školi nogometa afirmirala mnoga vratarska imena, od Žganjera, Radmana i Prskala, do Sluge, Ivušića, Nevistića, Pandura, Majkića... Nadaš li se da će i tvoje ime jednoga dana biti među njima?

Znam što želim ostvariti i potpuno sam posvećen tome

- Lijepa niska imena. Nadam se da će i moje ime jednog dana ostati upamćeno među navijačima, dodao je Kovač koji kao učenik Salezijanske gimnazije usklađuje školske i profesionalne obveze, no...

- Jako je teško to sve uskladiti. Imam puno izostanaka, ali pokušavam rješavati ispite. Profesori mi izlaze u susret kad god je moguće, što mi puno pomaže, a i svoje slobodno vrijeme najviše koristim za učenje. Ne izlazim često, fokusiran sam na nogomet, u kojem uživam, i na školu, koju rješavam. Znam što želim ostvariti i potpuno sam posvećen tome, poručio je Vito Kovač čije ime svakako - zapamtite.