Proljetos je Rijekin trener Radomir Đalović kazao “kad pobijediš, tko te pita kakva je bila igra”. To je okvirno točno, ali iskustva sugeriraju nadopunu. Kad se slabije igra, uskoro će pobjede stati i teško se vratiti u pozitivnu kolotečinu. Upravo zato jer nema snage igre. Na tom temelju je i nastala suprotna maksima - kad igrate dobro, a pobjede izostaju, one će uskoro doći upravo snagom igre i pozitivnog slijeda.

Rijeka je zbog nedostatka odgovarajuće matrice igre i prošle sezone ulazila u rezultatske probleme. Pogotovo u Europi. Zbilja je dojmljiva činjenica da je Rijeka postala prvak Hrvatske, iako je u posljednjih sedam kola upisala više poraza (4) od pobjeda (3). No, u europskom putu ponavlja se lanjska muka, još od Sopićevog finiša na klupi (jedva prošli drugoligaša iz Rumunjske) preko Đalovićeve kalvarije u Ljubljani, do ovog ljeta i eliminacije od Ludogoreca i sada doista teško prihvatljivog poraza od bitno inferiornijeg Shelbournea.

Nužnost za stabilnost

Rijeka u 7 posljednjih euronastupa nema niti jednu pobjedu, a suparnici (Elfsborg, Olimpija, Ludogorec, Shelbourne) su redom ostali neporaženi na Rujevici. S obzirom da je klupsko vodstvo dalo do znanja da će se do kraja prijelaznog roka prodati “najtraženiji igrači kao Fruk, Radeljić, Janković i moguće još netko”, jer je to nužnost financijske stabilnosti kluba, mogu li i ovoljetni europski neuvjerljivi nastupi poremetiti transferne vizije gazde Damira Miškovića?

Uvijek je dobro pogledati unatrag, odnosno prošla iskustva. Lanjski debakl u Europi, zaključen s 0:5 u Ljubljani, ostvarila je momčad u kojoj su bili i Ivanović, Pašalić, Galešić, Hodža, Smolčić, Selahi. U nastavku sezone kroz HNL Rijeka je upisala vrlo dobar start, uz 3 pobjede i 2 remija, od kojih je remi s Dinamom (Đalović na klupi), odmah poslije poraza u Ljubljani, djelovao kao pobjeda i revitalizacija momčadi. Nakon toga su već tada transferirani Ivanović (4 milijuna eura) i Hodža (2 milijuna eura), što je uz prethodne prodaje Labrovića (2,5 milijuna eura) i Pjace (1,5 milijuna eura) Rijeci donijelo 10 vrijednih milijuna eura za mir. Rijeka više nije doživjela poraz do kraja prvog dijela te je bila na drugoj poziciji.

Stjepan Radeljić

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Tada slijedi još zanimljivije transferno događanje. Osim Galešića, koji je prodan Dinamu (3 milijuna eura plus bonus za Jankovića), Rijeka u siječnju uz jednu pobjedu i potom dva vezana poraza (Varaždin, Istra) u početku veljače, ostaje bez Pašalića (4,8 milijuna eura) i Smolčića (1,6 milijuna eura).

Ukupno će Miškovićeva filozofija funkcioniranja, i u toj do tada turbulentnoj sezoni (pogotovo u Europi), rezultirati s čak 20 milijuna eura transfernih prihoda. I što je senzacionalnije, Rijeka će naposljetku stići do dvostruke krune!

Duže praćenje

Što to sve skupa sugerira? Više-manje je realnost prijelaznog roka da se značajniji transferi odvijaju kao posljedica dužeg praćenja nekog igrača. Skautira ga se u više utakmice, kući i u gostima, u Europi i prvenstvu. Nekoliko “krivih” rezultata momčadi u “periferiji” europske sezone neće bitno promijeniti taj stav.

Uzmimo prije Tonija Fruka. Onog trenutka kada je Mišković odlučio platiti Fiorentini gotovo 4 milijuna eura za otkup ugovora, postalo je jasno da ima sigurne opcije da ga kvalitetno transferira dalje. Na te opcije teško da može utjecati momčadski podbačaj u par utakmica, igračeva neuvjerljiva forma ili crveni karton. Fruk je reprezentativni kandidat, imao je odličnu sezonu, i na temelju nje je stekao pažnju europskih klubova. Na temelju tih iskazanih potencijala bit će i kupljen.

Toni Fruk

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Slično bi se moglo rezonirati za Radeljića, koji ima tržište, samo je pitanje kojeg okvira, s obzirom na to da je u posljednjoj godini (?) ugovora. No, ukoliko govorimo o igračima koji nemaju tu razinu (reprezentativnu) potencijala, stvari se mogu zakomplicirati u kontekstu željene cijene. Janković nije u reprezentaciji, neuvjerljiv je u ovom startu sezone, a uz to je i on u posljednjoj godini ugovora. Takvi igrači mogu umanjiti cijenu transfera u ovom negativnom trenutku Rijeke, ali opet ne toliko značajno.

Očigledni profiti

Finiš prijelaznog roka je vruć upravo zato što netko gubi na cijeni zbog neuvjerljivosti, izlazne godine ugovora ili dobi, pa klubovi znaju prihvatiti i niže ponude. No, isto tako nekome poraste cijena ako određeni klub ima slabiji start u sezoni i pod hitno traži značajnije pojačanje da bi se ojačao i smirio okruženje...

Uvjerljiv je dojam da Rijeka nema neki stres jer je već ostvarila važne prihode u posljednjih godinu dana. Isto tako, ako poneki loš rezultat i forma opterete transfere, za Riječane to može značiti da će za Fruka umjesto očekivanih, recimo, 7-8 milijuna eura inkasirati 5-6 milijuna eura. U svakoj opciji to su profiti već po financijskom pitanju, a kamoli po bonusima ostvarenim u rezultatu (trofeji)...