Hajduk je nastavio svoju ovosezonsku dominaciju nad Osijekom, pobijedivši ga i četvrti put ove sezone u pet utakmica. Bilo je to krasno poslijepodne za domaće, a gostima prava prednoćna mora u kojoj je nestala i mala čarolija Stjepana Tomasa, koju je donio u prethodna tri kola otkako je stigao na klupu Osijeka. Ne samo zbog uvjerljivog poraza, nego i zbog iznimno slabe partije njegove momčadi, osobito u prvih 15-ak minuta drugog poluvremena, u kojima su nestali s terena.

S druge strane, dobili smo još jednu potvrdu kako ruka i ideje Ivana Leke sve više pokazuju da su Splićani na pravom putu, što je sjajna vijest za sljedeću sezonu u kojoj nam ne bi trebalo nedostajati uzbuđenja i u kojoj bi današnje bodovne razlike na tablici trebale biti znatno, znatno manje. Tomas i Osijek će, pak, za ulazak u to društvo morati pokazati puno, puno više od onoga što su prezentirali na Poljudu. Ako će im to, naravno, uopće biti cilj ili će se zadovoljiti borbom za treće mjesto, koja je iz sadašnje perspektive njihova realnost.

Za ovu sezonu i to će treće mjesto biti teško dohvatljivo i Osijek se prvenstveno treba koncentrirati na obranu trenutne četvrte pozicije kako bi ovo imali i europsku zanimaciju, što su ovim porazom na Poljudu sada opet zakomplicirali, premda i dalje sve drže u svojim rukama. S velikim su ambicijama, osokoljeni mini serijom od tri susreta bez poraza i sedam od devet mogućih bodova, došli i na Poljud, Tomas je najavio da idu na pobjedu, ali nisu to uspjeli pokazati, iako se ne može reći da u prvih 25 minuta susreta nisu htjeli. Volja je bila tu, ali izostali su ideja i realizacija. Hajduk je, pak, u konačnici sve to imao.

Awaziem zabio pored svih napadača

Trebalo je proći 205 minuta u tri velika derbija koja smo imali na repertoaru unazad tri vikenda kako bismo napokon vidjeli gol. A iz kontroliranog nogometa kakav su u tim susretima preferirali Igor Bišćan, te Leko i Tomas, nije nikakvo čudo što je i taj gol došao iz prekida. Pokraj Livaje, Miereza, Petkovića, Ivanušeca, Drmića, Sahitija, Mlakara..., kojima je taj posao prvi ili visoko na listi radnih zadataka, prvi gol u ova tri derbija bio je djelo Awaziema, koji se u prvom poluvremenu prometnuo u ključnu figuru utakmice.

Prvo je već u samome startu pokazao da je očito dobro prostudirao ‘El Tora‘ Miereza, odnosno sve što je napadač Osijeka radio, primjerice u prošlom derbiju Šutalu. Nigerijac je odnio praktički sve izravne duele s Argentincem, a da je Leko u njemu i Borevkoviću pronašao svoje ‘‘obrambene zidine‘‘ koje već peto kolo za redom nisu primile gol, potvrdila su dva zaleđa u koja su Hajdukovi stoperi ‘upecali‘ Miereza, iako u ovih manje od godinu dana u Splitu vjerojatno nisu stigli vježbati ribolov parangalom. Jak vjetar u prvom je poluvremenu trebao biti saveznik Osječanima, ali gosti to nisu znali iskoristiti.

U defenzivnom smislu, doduše, nisu bili loši, ali samo dok je lopta bila u igri. Tu su uspijevali trkom, agresijom i energijom zaustavljati svaki domaći pokušaj da razviju neku ozbiljniju akciju i donesu loptu do svog Maradone, Livaje, koji je u prvom poluvremenu ostao odsječen. No, vrlo brzo se ispostavilo da fokus na Livaju neće spasiti goste, jer su iz vida izgubili neke druge domaće adute. U prekidima su defenzivno bili očajni. Iako su i sami, prije nego što su ušli u rezultatski minus, imali tri kornera, gosti nisu uspjeli učiniti ništa konkretno. Domaća obrana je i u tom segmentu bila na visokoj razini. Vidjevši da iz kreacije ne ide i da su im ofenzivci u ‘‘stand by‘‘ modu, Hajdukovi su defenzivci odlučili pod svoju kontrolu staviti i napad. Točnije, odlučio je to već spomenuti Awaziem.

Već je iz prvog kornera nadskočio sve goste, no slavlje domaćih na gol-crti spriječio je Omerović, ali iz te akcije došao je i drugi korner, nakon kojeg smo vidjeli kako su Osječani prespavali i prvi. Barišić je iz nepoznatog razloga otišao čuvati prostor, a Awaziem je spremno dočekao taj poklon. Treba istaknuti i da je Leko u Benrahouu našao izvođača prekida gotovo pa jednako dobrog, kao što je i sam bio. I sljedeća dva prekida, jedan iz kornera i jedan iz ‘slobodnjaka‘ bila su pola gola, a Omerović je još jednom čistio s gol-crte.

Tomas kiptio od bijesa

Nekadašnji ‘‘vatreni‘‘ stoper na klupi Osijeka vjerojatno je kiptio od bijesa što mu momčad u ‘‘njegovoj zoni terena‘‘ pada na ispitu poput početnika. Tomas se tako prvi put otkako je sjeo na klupu Osijeka našao u rezultatskom minusu, a to je za njegovu momčad u ovoj sezoni jednadžba s dvije nepoznanice. Trebalo je tada na vidjelo izbaciti famozni ‘‘plan B‘‘, ali od Osijeka i Tomasa nismo ga vidjeli, vjerojatno i zbog suženog kadra, jer je uoči susreta neočekivano ostao bez kapetana Žapera i Leovca zbog ozljeda.

Susret je praktički riješen već na otvaranju drugog poluvremena, kada smo još jednom vidjeli koliko Melnjak voli zabiti iz drugog plana, a posebno Osijeku. Tek nakon toga Tomas nešto poduzima, ali i tada tek radi promjenu ‘figura za figuru‘, ubacivši ove sezone potpuno izgubljenog Lovrića umjesto Gržana i to u trenucima kada je ‘bijelo-plavi‘ brod sve više i više tonuo pod naletima splitske fregate koja je iz arsenala izvlačila razne manevarske poteze i ispaljivala plotune prema Malenici s ciljem da tu priču što prije završe. Sada je njima vjetar bio saveznik, a oni su, za razliku od Osječana u prvom dijelu, znali kako ga ispravno koristiti, što je vrlo brzo zorno primijenio Mlakar za ranih, a pokazat će se do kraja, i finalnih 3:0. Otvorilo je to novi prostor Leki da nova iskustva prvoligaškog okruženja ponudi svojim juniorima, što je Osijeku otvorilo malo više prostora prema naprijed, ali gosti više od Špoljarićeve vratnice nisu uspjeli pokazati. I tu je Awaziem dobrom reakcijom odradio sjajan posao te ostavio Osječane na nula udaraca u okvir gola.