Sopić o ozljedi svog motora momčadi: ‘To je Odiseja u svemiru - sad mu je dobro, ali hoće li mu biti dobro sutra?‘

Teške okolnosti u kojima se nalaze Bijelo-plavi postale su još teže. Osijek je dotaknuo ligaško dno, prvi put ove sezone s bodovnim zaostatkom za Vukovarom 1991., koji je sada u psihološkoj prednosti. Preostalo je za odigrati još jedno prvenstveno kolo do polovice prvenstvene utrke, a društvo s Opus Arene našlo se na dva boda minusa za najbližim konkurentom na ljestvici.

- Što to znači da je Vukovar odmakao na dva boda? Bio sam na minus 11 s Goricom. Imao sam minus 11 bodova 11 kola do kraja prvenstva pa sam ostao u ligi... - kazao je Željko Sopić nakon 1:1 remija protiv Gorice koji je Osijek spustio na prvenstveno začelje.

Okolnosti su takve da je i 300. nastup kapetana Vedrana Jugovića za Bijelo-plave, a čime je uz Škorića i Beširevića postao jedan od tek trojice igrača s 300+ utakmica za Osijek u eri HNL-a, ostao u sjeni desete uzastopne utakmice bez trijumfa uz rekordno mali broj navijača u Opus Areni. Za usporedbu, prošle jeseni utakmica Osijeka i Gorice na tribine stadiona na obali Drave privukla je 7000 gledatelja, a godinu dana kasnije njih tek malo više od 2000!?

Teška je atmosfera oko kluba, ali Sopić ne diže ruke. Štoviše, dojam je kako je nikada uvjereniji da će se izvući iz loše situacije.

- Zbog ovakvih stvari kao s Vrbančićem, da nakon jednog treninga kaže da će igrati koliko god treba, ovaj klub će ostati u ligi. To vam ja potpisujem. Jer ja sam puno puta padao u životu, stvarno sam puno puta padao. Ne možete vi to ni zamisliti... Ali sam se svaki put dizao. Podići ću se i ovdje! - poručio je trener Bijelo-plavih nakon utakmice u kojoj mu je opet malo nedostajalo da upiše prvi trijumf na klupi Osijeka.

Promijenio je Sopić pola momčadi u odnosu na onu koja je istrčala protiv Istre.

- Ja si ne mogu dozvoliti kada izgubim 5:1 da igram s istih 11. Imao sam čak razgovor s Malenicom i Jugovićem u šest očiju, rekao sam im kako to vidim i neke stvari, tako da... Meni je sve potpuno jasno, alibija nema, to je to što imamo. Zadnja utakmica, bacanje na glavu. Ovo je žestoka borba za opstanak. Možda sam ja neke stvari krivo posložio, ali protiv Gorice je na terenu bilo sve što Osijek ima u ovom trenutku. Najiskrenije sve, nema dalje... Stavili smo sve što imamo, a zašto više nemamo o tom potom. Jesmo li dali sve od sebe? Jesmo, nije ušlo. Imali smo nešto, nismo zabili, uzeli smo bod i to je to. Neke stvari se ne događaju slučajno u životu. Znate, tu jednostavno nema slučajnosti.

Nakon utakmice u svlačionici nije imao što za prigovoriti svojim igračima.

- Rekao sam im: “Dečki, nemate se danas čega sramiti. Ostavili ste sve na terenu što smo imali i nije bilo dovoljno”.

Izjednačujući pogodak izazvao je pravu euforiju na klupi, svi toliko silno žele da se konačno probije led.

- Kao što nije lagano biti navijač Osijeka, nije lagano biti ni igrač Osijeka i član stožera jer ovo su teški trenuci. U teškoj si situaciji, a i kada napraviš sve dobro, opet ne ide. Ali, ovo je minimum minimuma, bacati se na glavu za ovaj klub, za ovaj dres. Svatko od nas ima neku kvalitetu. Niti sam ja Guardiola, niti je neki moj igrač na razini Manchester Cityja, ali kada istrčiš na teren moraš dati sve od sebe u tom trenutku. I naravno da sam sretan, pogotovo sam sretan zbog Matkovića. U ovim našim knjigama koje mi pišemo na Balkanu, nakon devet mjeseci kad ti ode prednji križni, onda ti odradiš tri tjedna treninga s ekipom i kao nov si. Ali, malo je to drugačije u životu. Mnogima je trebalo jako, jako puno da se vrate. Mi imamo samo sreće da je dečko izvanserijski jak i da ima nemoguću volju za nogometom da se tako brzo vrati. I zato mi je jako drago zbog njega, naravno. Da je pridonio ekipi, da mu se otvorilo, jer nije to baš tako jednostavno. On je još uvijek dijete...

Stanje s kadrom je tek nešto malo bolje. Vrbančić je odigrao prve minute nakon dva i pol mjeseca, Živković je nakon duljeg izostanka bio na klupi, Mersinaj je prvi put ove sezone počeo utakmicu, iako još uvijek nije spreman za 90 minuta... Ali, i dalje je veliki broj igrača koji nakon dugih izostanaka zbog ozljeda još uvijek nisu na dovoljnoj tjelesnoj razini, ali i onih koji su stisnuli zube i izdržali koliko su mogli.

Primjerice, Čolina. Zbog ozljede koju vuče već neko vrijeme nije mogao nastaviti utakmicu, signalizirao je klupi tražeći zamjenu i Bukvić je već bio pored terena čekajući da uđe u igru, a onda je Osijek u 81. minuti izborio loptu sa strane u visini protivničkog kaznenog prostora. Čolina je klupi pokazao da pričeka s izmjenom dok ne ubaci loptu, a to je napravio u svom stilu: na prvu vratnicu, s koje je Hasić proslijedio Matkoviću za pogodak. Odmah potom je izašao s terena.

- Najbolji igrači su oni koji su zdravi. Zato ih imaš u tom trenutku i možeš ih koristiti. Nemojte slučajno ovo pisati kao alibi, ali mi smo krenuli da netko tko trenira četiri dana poput Jugovića odigra 60 pa 90 minuta... Vrbančić će imati pet-šest treninga, a ja ću morati odlučiti staviti li ga ili ne... Gledajte, pubična kost je Odiseja u svemiru. Sad mu je dobro, ali hoće li mu biti dobro sutra? Imam stvarno negativna iskustva s Godom u Rijeci. Naravno da će Mikolčić, Matković, Jugović... biti bolji nakon još pet treninga. Ali, danas nešto govoriti... - zaključio je Sopić.