Na Pampasu turbulentno, kapetan jasan: ‘Tko se ne može nositi s pritiskom, ne može biti ni dio ovog kluba‘

Vedran Jugović gura već trinaestu sezonu HNL-a, po čemu je, uz Šimu Gržana, rekorder u Osijekovoj svlačionici. Ujedno je i najstariji njezin član i, naravno, kapetan. Dijete osječke Olimpije i Osijeka, koje sanja neki trofej sa svojim klubom, zbog čega se 2019. godine i vratio u Gradski vrt nakon šest i pol godina provedenih u Rijeci i Južnoj Koreji. No, već peto ljeto od povratka ta priča nikako do doživi sretan kraj, ali "Jugo" ne gubi nadu, unatoč svim dramama i turbulencijama koje već dulje vrijeme ljuljaju "bijelo-plave".

Kapetane, došao je peti trener u godinu dana, smijenjen je i sportski direktor, atmosfera nije nimalo bajna... Kako vi i svlačionica na to gledate? Kolika je vaša odgovornost?

- Kada se dogode ovakve promjene i turbulencije, onda je jasno da nešto nije bilo dobro te kako nismo ispunili očekivanja. U Europi smo se htjeli dulje zadržati, ali nismo uspjeli, no treba reći i da smo imali zahtjevnog suparnika. U prvenstvu smo dobro ušli, ali nas je dosta poremetila ona utakmica s Dinamom. Nakon toga, nakupilo se dosta negativne atmosfere u klubu i oko njega, što je rezultiralo još jednom smjenom trenera. No, s obzirom na to da smo u kratkom vremenu promijenili pet trenera, vrijeme je i da igrači preuzmu odgovornost, da se mi kao svlačionica zapitamo što radimo, da budemo bolji u svom poslu, jer nije istina da je uvijek sve do trenera.

Jeste li o tome razgovarali?

- Ljetos sam se zatekao u razmišljanju da smo kao momčad doživjeli puno promjena u kratkom roku. Otišli su Mile, Lončar, Ivušić, na kraju i Žaper... Dosta domaćih dečki koji su bili senatori, a to je 90 posto ljudi s kojima sam baš bio vezan, i koji smo na neki način vodili svlačionicu. No, unatoč takvim promjenama, mi smo dobro ušli u sezonu, atmosfera je među nama bila fenomenalna, čak i više od očekivanoga, a onda smo naglo zbog nekih rezultatskih neuspjeha izgubili samopouzdanje i dosta pali na psihološkom planu. I tu moram istaknuti vrhunski posao koji je s nama u tom kratkom vremenu, kada je obnašao dužnost prvog trenera, napravio Ivo Smoje. Trebalo nam je to na čemu je on radio, a to je da nam vrati zajedništvo, da nam vrati osmijeh koji smo izgubili, taj neki faktor uživanja, jer na kraju krajeva, koliku god odgovornost imamo kao profesionalni nogometaši, mislim da imamo najljepši posao na svijetu, i s te strane moramo biti sretni što uopće imamo privilegij živjeti takav život, poštovati to što imamo...

Vidjelo se to i protiv Rudeša, taj voljni moment. No, onda je došao turnir u Vukovaru i vrlo loša partija protiv domaćina, koja je vratila slike 2-3 tjedna unatrag. Kako to tumačite?

- Nemam pravi odgovor. Zaslužili smo najveću moguću kritiku za to što smo prezentirali u Vukovaru. Nijedan trener ne može za nas istrčati kilometre na utakmici, uklizati, zabiti gol... To je na nama, zato smo plaćeni, zato igramo, i većina igrača ovdje nije slučajno, jer ima kvalitete, ali to moramo i pokazati.

Koliko tu ima ulogu to neko pitanje identiteta, za koje je i Zekić rekao da se malo izgubilo u Osijeku?

- Specifična je situacija. I sâm šef rekao je da se vratio kući, a nikada nije morao koristiti više jezika za sporazumijevanje s igračima. Čak i u inozemnim klubovima, u kojima je radio. No, to je normalno, stranci su dio svlačionice i moraju poštivati klub i grad u koji su došli, a na nama, domaćima je da ih prihvatimo, kao što i jesmo, jer kod nas nitko nikada nije imao problem zato što je stranac. Na kraju, stvar je i kvalitete. Možda je bilo više prostora za domaće, i ja se slažem da bi stranac morao biti bolji od domaćeg igrača. Nadam se da ćemo kao klub koji je po tome bio poznat češće izbacivati igrače iz svoje škole, istrpjeti ih i stati iza njih. Ali prije svega moramo podići energiju, a boljeg čovjeka od trenera Zekića za to nema.

Usuđujete li se uopće nešto prognozirati za ovu sezonu?

- Ne, ali znam da će šef od nas izvući maksimum. Ima specifičan pristup u psihološkom smislu, koji mi se sviđa, malo mrkve, malo batine, ali mislim da je pravedan te kako nijedan igrač koji će pošteno natopiti dres znojem s njim neće imati problem. Poštuje neke postulate, domaći je čovjek, zna što predstavljaju ovaj dres i grb, pokušava to prenijeti na cijelu svlačionicu, i ako mi to budemo sa svoje strane poštovali, bit ćemo na dobrom putu. Pritisak? Tko se ne može nositi s pritiskom, ne može biti dio ovog kluba, jer ovaj klub želi puno.