Dojam je kako Nenad Bjelica uči na svojim pogreškama. Nakon što je puno podizao tonove proljetos, za “jesen” je odabrao tihu misu. Hvali suparnike, ističe im vrline, favorizira ih za naslov. I tako, tiho, Osijek drži čelnu poziciju, bilježi 12 ligaških utakmica bez poraza, koji su uslijedili nakon dva uzastopna black-outa, s Istrom i Dinamom.

Ovaj Osijek nije atraktivan, ali je učinkovit. Djeluje kao da ga možete uhvatiti na krivoj nozi i taman onda - izmigolji. Duži trenerski dril sada već daje vidljive efekte jer Bijelo-plavi igraju prepoznatljivo čvrsto, agresivno, taktički disciplinirano i uporno radi 90 minuta. Kad takva doktrina uhvati maha, onda se dogodi, kad se najmanje očekuje od takve momčadi, da se izdignu pojedinci s kvalitetnim potezima.

Čvrstina bloka

Ono što nam se učinilo da se mijenja u tehničkom smislu, potaknule su neke naznake igre povratnika Petra Brleka. Ako se nešto činilo deficitarnim u Bjeličinoj kompoziciji, onda je to manjak tehnički rafiniranijeg igrača, te nedovoljne brzine u ofenzivnoj liniji.

Uspio je revitalizirati Boharovu formu i Fiolićevu agilnost, što je bitno osnažilo jedan od važnijih Bjeličinih taktičkih faktora, a to je okomitost igre. Još nedostaje forma Šime Gržana, jednog od najbržih igrača lige, koji bi u punoj spremi Osječanima donio nužno potrebnu dubinu...

U ovom trenutku Osijekov forte je čvrstina bloka. Negdje to jest defenzivna varijanta, ali Bjeličin blok je plutajući. Može biti nisko kad suparnik pritisne (kao Dinamo), ali je pretežno srednjeg i više postavljanja, ovisno s kime se igra. U svim varijantama Osijek odlično uskraćuje prostore suparničkim ofenzivcima. Tamo gdje ne stigne prvi igrač u bloku odmah reagira drugi iza njega, što djeluje uigrano dijelom i zato što je Bjelica dobio ono što je tražio od igrača, a to je fanatična borbenost i agresiva kao konstanta. Dakle, Osijek se vrhunski brani, a dovoljno dobro napada da bi držao čelnu poziciju. Uostalom, Hajduk ima odjek vrlo efikasne momčadi, ali Osijek je postigao samo tri gola manje (29-32), doduše, uz utakmicu više...

MARKO MRKONJIC/CROPIX

Malo je dvojbi da će Osijek na Poljudu biti u svom standardu pristupa. Prvo će čvrsto zatvoriti koridore u obrani, a onda će predatorski vrebati trenutak za okomicu i finalizaciju napada. Taj okvir igre na (polu)kontru je forte Bjeličine filozofije.

No, da bi se spriječilo poentiranje domaćih i onda “moralo” promijeniti stil igre, Bjelica će i te kako morati paziti na razigranu ofenzivnu liniju Hajduka. Iskusan je i svjestan da je uvijek moguće naći rješenje za dobre napadače i suparničku ofenzivnu igru, ali da je najteži zadatak kako ukrotiti igrača koji igra izvan te konfekcijske napadačke logike. Livaja je simbol takve igre. On nema neku izrazitu liniju (brzina, visina, agresija...), pa da ga se kroćenjem iste limitira.

Strašna lucidnost

Livaja ima svih tih odlika u dovoljnoj dozi da ukupno čine od njega opasnog igrača. Ono što ga čini super opasnim je njegova lucidnost, koja se ne može naučiti ili istrenirati, s njome se netko rađa, ima je ili nema. Točno je da takvog igrača više u današnjem nogometu suparnici ne blokiraju s flasterom (policajcem) jer se tako gubi jednog igrača u kompoziciji igre, a nije sigurno da će ga zadržati.

No, Bjelica je preiskusan da ne bi znao da se takvog igrača izvan logika konfenkcijske igre, mora posebno motriti. Neće biti flastera, ali će se to definirati kao preuzimanje uz udvajanje. Uspije li u tome, Osijeku će biti bitno lakše do željenog ishoda.