Nakon slobodne srijede nogometaši Istre 1961 su se u četvrtak okupili za nastavak rada. Priprema za gostovanje kod Lokomotive je u fokusu, radni tjedan je za Zeleno-žute prilično dug. Prošla je utakmica odigrana u petak (SB), a s Lokosima se igra u nedjelju (15). Trener Paolo Tramezzani ima na raspolaganju gotovo sve igrače. Doduše, još po posebnom programu treniraju Matej Vuk i Stephen Keller, koji bi eventualno mogli u puni pogon idućeg tjedna. Na treningu je opet uganuo gležanj Jaganjac, pa ostaje za vidjeti hoće li oporaviti do subote i polaska za Zagreb. Zbog kartona će predahnuti Iovu..
Raspoloženje javnosti i navijača je takvo da malo tko vjeruje da bi Istra mogla "iznenaditi" sebe, tradiciju i prognoze. U Kranjčevićevoj su protiv Lokomotive uvijek nešto opterećeni i neuvjerljivi i uvjerljiv je dojam da to nije samo stvar tehničko-taktičkih vrijednosti. Otkako je Lige 10 odigrano je 22 utakmice i u njima su domaćini slavili 15 pobjeda, uz 5 remija te samo dva poraza.
Ova je Istra svakako bolja od brojnih do sada po profilu potencijala, ali nakon što su izgubili (i) od Slavena Belupa, okopnjelo je povjerenje okruženja. Mogu li Tramezzanijevi igrači pokazati da vjeruju u sebe i izvojevati pozitivan rezultat? Jedan od razloga zašto Lokomotiva često matira Zeleno-žute je (bio) način igre. Hitri i motorični Lokosi, pogotovo u tranziciji, jednostavno su dolazili u prilike. Još je dojmljivije kako Zagrepčani rješavaju Zeleno-žute pod Silvijom Čabrajom. Taj trener ima apsolutno najbolji i najuvjerljiviji skor s Istrom, sa 7 pobjeda, 5 remija i jed(i)nim porazom u 13 utakmica. Poraz je bio samo u prvoj, prije tri godine, kad je Puležane vodio Gonzalo Garcia. Već neko vrijeme je kadar Lokomotive drugačiji, način igre također, ali Čabraja nakon utakmice redovno ponavlja kako mu (im) očito odgovara Istra.
Što razmišljaju igrači Istre? Iz neslužbenih razgovora spoznaje se da su razočarani svojom igrom protiv Belupa i ne bježe od samokritičkog stava. Momčad koja je tako dobro igrala protiv Osijeka, Dinama pa i Rijeke, potom protiv Hajduka, ne može si dozvoliti takav beskrvni nastup. No, treba vidjeti ima li momčad snage i pogotovo vjere u sebe da mogu preokrenuti negativni trenutak, i to baš protiv tradicionalnog neugodnog im suparnika.
Zbog postavki, taktičkih i izbora aktera, kritički se okruženje Drosine osvrće i na trenera. Tramezzani je uporan i reklo bi se tvrdoglav tip, što je nekad dobro za momčad, ali nerijetko i limitirajuće. Talijanski stručnjak najviše skepsi izaziva izborom veznog reda, kao pokazatelj njegove doktrine odnosno fokusu na fizički pristup, presing i agresivnost, uz preskakanje igre. Pritom su važne situacije koja stvara lucidni Lekoueiry, a čiji završni pas i dribling kompenziraju manjak "igre" po sredini terena.
U posljednjih 6 nastupa (1 pobjeda, 2 remija i 3 poraza) Tramezzani je u vezu postavio Kadušića-Marešića (2:1 Osijek), Kadušića-Blagojevića (2:2 Dinamo), Kadušića-Marešića (Gorica 0:1), Blagojevića-Marešića (Rijeka 0:1), Poka-Marešića (Hajduk, 1:1) te isti par s Belupom (2:3). Treba podsjetiti da je Istra u Gorici dominirala, ali je nadigrana od Belupa.
Činjenica da koristi stopera Marešića i beka Kadušića u vezi, a potonjeg povremeno i na krilu/boku, sugerira da Tramezzani najviše vjeruje fajterski nastrojenim igračima. Takav je bio igrač Tramezzani, takav je tip trenera. Kad igrate s jačima, onda je taj pristup Istre praktično logičan jer ima manju kvalitetu od prva tri kluba. No, s ostalim suparnicima takav dril teško prolazi, jer oni odgovaraju ili istom mjerom (i gustim blokom) ili tipuju na kombinatoriku (SB).
Kad su u pitanju izbori vezista, onda u oko upada manjak korištenja Antonija Maurića. Koji od pobjede nad Osijekom, gdje je igrao u posljednjih 20 minuta i kao trequartista ušao u tri velike prilike, već pet utakmica gleda s klupe. Istina je da je imao neke tegobe s mišićem, što ga opterećuje još od prošle godine (vjerojatno bi trebao više preventivno raditi), ali ipak, očekivalo bi se barem ulaske s klupe kad je već u kadru.
Maurić je tek navršio 21 godinu, još sazrijeva kao igrač, ali nitko nije postao igrač gledajući druge kako igraju. U prošloj sezoni se u kontinuitetu 20 nastupa (prosjek 61‘) vinuo do U21 reprezentacije, ali u ovoj sezoni, do sada, umjesto iskoraka bilježi se stagnacija. Moguće je da bi malo više vjere trenera u njegove potencijale, odnosno više strpljenja doprinijelo da uhvati potreban natjecateljski ritam...
Sukladno odjecima iz Vitorije, odakle se čuje eho određenog nezadovoljstva natjecateljskom pričom te prekobrojnosti u kadru, vrlo je izvjesno da će preostalih četiri kola do kraja godine (Lokomotiva, Varaždin, Šibenik, Osijek) biti važna vaga procjene za aktere ovojesenske sezone. Više je dovedenih igrača koji jako malo ili ništa igraju, neki nisu iskoristili prilike koje su dobili i svi takvi su po mišljenju vlasnika neiskoristivi za dalje. Bit će sigurno promjena, a koje i kakve vjerojatno će velikog utjecaja imati i učinak u preostalih četiri dvoboja u 2024. godini...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....