Liječe se na Kajzerici rane nakon posrtaja u Osijeku, nakon 1:3 poraza koji je Lokomotivu udaljio od četvrtoga mjesta i plasmana u Europu. Međutim, ništa još nije gotovo, štoviše, do kraja su ostala tri kola u kojima Lokosi, barem na papiru, imaju nešto bolji raspored od Osječana i nada i dalje živi.

Lokomotiva je domaćin Slavenu Belupu (nedjelja, Kranjčevićeva, 17 sati) i u posljednjem kolu Hajduku, a gostuje u predzadnjoj prvenstvenoj rundi kod Rudeša. Osječani će, pak, u subotu gostovati u Maksimiru, potom su domaćini Rijeci i u zadnjem kolu putuju u Varaždin. Osijek ima četiri boda više, bolji je i u međusobnim okršajima (jedna pobjeda i tri remija), pa je u prednosti za taj “nevidljivi bod”, bude li natjecanje okončao s istom brojem bodova kao i zagrebačka momčad...

Neće ostaviti dublji trag

- Propustili smo lijepu priliku u Opus Areni. Šteta, loše smo ušli u utakmicu, a onda se teško vratiti. No, nije još gotovo, u igri je još devet bodova i učinit ćemo sve da na kraju osvojimo to četvrto mjesto i plasiramo se u Europu. Već u nedjelju protiv Slavena Belupa moramo pokazati svoje pravo lice i vratiti se na pobjedonosnu stazu, nadam se da posrtaj u Osijeku neće na nama ostaviti dublji trag - kaže nadareni napadač Lokosa, 19-godišnji Marin Šotiček, s devet je pogodaka zasad najbolji ovosezonski strijelac kluba s Kajzerice.

Zabio je Šotiček i u Osijeku, na izdisaju utakmice postavio je konačnih 1:3...

- Drago mi je zbog tog gola, ipak ljepše izgleda kad izgubiš utakmicu, a zabiješ gol. Međutim, bio sam tužan zbog poraza, morali smo biti znatno bolji u Osijeku...

Najbolji ste strijelac Lokomotive, a šesti ste na popisu najboljih strijelaca HNL-a, iza neuhvatljivog Miereza (18 golova), Petkovića i Brodića (po 11 pogodaka), te Mioča i Livaje (po deset). Jeste li se nadali ovako konkretnoj sezoni, a golovima ste, na 27 odigranih prvenstvenih utakmica, dodali i jednu asistenciju?

- Nisam očekivao da će biti tako dobro i konkretno. Prezadovoljan sam, nadam se da ću nastaviti dobro igrati do kraja sezone i zabiti barem još jedan gol. Cilj mi je sad dvoznamenkasti broj, želim taj deseti pogodak.

Na Kajzerici je Šotiček već osam godina, od prvih nogometnih dana. I bilo je mnogo odricanja na tom putu do izrastanja u kvalitetnog prvoligaškog igrača, današnji je Lokomotivin dijamant i najvrjedniji eksponat, sa svojim roditeljima, morao preskočiti brojne prepreke. Šotiček je, naime, iz Vrhovca pokraj Ozlja i prvih ga je nekoliko godina otac svakoga dana vozio na treninge ili utakmice, 70-ak kilometara do Zagreba, toliko i u povratku doma! Samo onaj tko je prošao nešto slično, zna o kakvoj je žrtvi riječ, financijskoj i vremenskoj, sve je, eto, bilo podređeno nogometnom uspjehu maloga Marina...

- Zahvalan sam roditeljima na svemu što su mi pružili, da nije bilo njih ni o meni se danas ne bi govorilo kao o talentiranom nogometašu. Tata me tri-četiri godine vozio svakoga dana, bilo je to strahovito naporno. Uložili su roditelji mnogo u mene, svoj su život podredili mom nogometnom uspjehu. Nadam se da ću im uzvratiti za sve što su mi dali.

K tome, nije Šotiček do kadetskoga uzrasta bio standardni igrač, povremeno je na utakmicama ulazio u igru. Iako je od prvih dana pokazivao nogometni talent i vidjelo se da “španer”, najveći je problem bio u tome što je bio malen i sićušan. Ali, u kadetima je izrastao, malo se “izdužio”, dobio je mišićnu masu kojom je postao konkurentan vršnjacima, a onda je do izražaja došla i sva njegova igračka nadarenost. S loptom je bio bolji od mnogih donedavno tjelesno jačih suigrača i jasno je da je kvalitativno iskočio...

Šotičeka krasi brzina, jedan je od najbržih igrača HNL-a. Lijepo ga je vidjeti kad krene u sprint, kad dugoga koraka poput gazele pretrčava suparničke braniče i dolazi u prilike, u kojima je, za razliku od mnogih brzih igrača, neuobičajeno miran i siguran...

- Na treninzima često vježbam te situacije, izlaske na vratara. I očito je da mi vježbanje pomaže, jak sam i u igri “jedan na jednoga”. Mane? Trebao bih tjelesno još malo ojačati, nedostaje mi mišićne mase. Naravno, uvijek mogu i taktički biti bolji, trener Silvijo Čabraja naučio me mnogo toga i iz dana u dan sve sam bolji i na tom planu.

Možete li izdvojiti najbolju ovosezonsku utakmicu?

- Možda ova posljednja protiv Rijeke, dobru sam igru začinio s dva pogotka i konkretnim učinkom pridonio 3:1 pobjedi. I protiv Rudeša je bilo slično, u 3:0 pobjedi također sam zabio dva gola...

Ostvarenje snova

Ugovor s Lokomotivom istječe vam za tri godine, međutim već ovoga ljeta bit ćete “vruća roba” na nogometnom tržištu. Kakvi su vam planovi?

- Ne razmišljam još o tome, želim što bolje igrati u ovoj završnici sezone, nadam se plasmanu u Europu. Kad dođe vrijeme, bude li ponuda, razgovarat ću s roditeljima i odlučit ćemo što je najbolje za mene.

Uglavnom, mali su izgledi da ćete ostati na Kajzerici. Smatrate li da je bolje da odigrate još sezonu-dvije u Hrvatskoj (Dinamo je, primjerice, već pokazao zanimanje), ili je u prvom planu odlazak u inozemstvo? Jer, sigurno će biti adekvatnih ponuda...

- Ne znam stvarno, nemam neke posebne želje. Vidjet ćemo kad dođe vrijeme za to, roditelji će mi pomoći u odluci koja će biti važna za nastavak moje karijere.

Najveća želja?

- Zaigrati za hrvatsku reprezentaciju! Nedavno sam debitirao za našu mladu selekciju (do 21. godine), ali ostvarenje svih mojih snova bilo bi igranje u A reprezentaciji. To mi je najveći motiv i nadam se da ću dočekati taj dan - kaže Šotiček.