Igrati nogomet je veliki gušt. No, postoji jedan "ako". Samo onda ako postoji strast. Svejedno na kojoj razini, profesionalnoj, amaterskoj ili rekreativnoj, strast je ona koja usmjerava doživljaje i učinke. Zato se Istri 1961 u kvartu Velike Gorice dogodio Kurilovec. Gledano iz kuta nogometne strasti, Kurilovcu se dogodila Istra 1961!
U osmini finala Kupa četvrtoligaš je uvjerljivije nego rezultat (2:1) pokazuje nadigrao prvoligaša. I zato je pravednije istaknuti kako je Kurilovec hrabro pobijedio, a ne da je Istra izgubila. Ona je u Velikoj Gorici bila samo statist povijesnog dometa, kojeg će se u klupskom okruženju Kurilovca generacijama evocirati. Točno kao što će se u okruženju Istre 1961 ubuduće taj debakl uzimati kao kriterij "najlošijih pristupa i rezultata". Kako se voli nogomet pokazala je domaća amaterska momčad...
Trener Oriol Riera, kao i igrači koji su nastupili, uglavnom alternative, napravili su veliku štetu prije svega sebi, a posljedično i klubu. Bez obzira u kojoj postavi, igrači koji su dio nekog prvoligaša ne mogu sebi dopustiti površan pristup kao u Kurilovcu. Trener koji je još neiskusan trebao bi voditi računa o kup-zamkama s niželigašima. Uostalom, Riera je i na uvodnoj presici kazao da će teren biti težak (neravan) i da je nužan mentalno maksimalni pristup da se kompenziraju smanjenja razlike profesionalnog i (dobrog) amaterskog teama. Kad je već nakon pola sata spoznao da Zeleno-žuti izgledaju kao četvrtoligaš, a domaćini kao prvoligaš, trebao je odmah poduzeti nešto da razdrma momčad. Vratiti u drugo poluvrijeme postavu koja djeluje kao da se skupila za loš hakl je stručni nonsens. Istra 1961 mukotrpno godinama gradi imidž kluba koji napreduje. S ovakvom blamažom devalviraju te napore i, naravno, samo daju povoda onima koji jedva čekaju obezvrijediti i negirati činjenične iskorake...
Zašto je Istra izgubila na ovako drastičan način utakmicu? Prije svega zbog strateški krivog trenerova odabira da na teren pošalje momčad koja se neće tako skoro ponoviti na terenu. Kup je važan, a Istra, uostalom, ne igra Europu da bi se nekog posebno trebalo odmarati. Istina je da ima načetih ozljedama, ali uskoro slijedi reprezentativna pauza, stoga se mogao kombinirati izbor postave tako da se odigra poluvrijeme za svakog prvotimca i za alternative. Drugi je problem što su alternative na teren izašle s "beskrvnim" gardom. Većina njih imaju doze kivnosti jer nisu u prvom planu, odnosno jer dobivaju malo prostora za igru. U ovoj utakmici pokazali su zašto ne dobivaju više prostora, niti protiv četvrtoligaša nisu igrali. Kako je to moguće za nekog tko ima ambiciju živjeti od nogometa? Jednostavno, ako pristup nije maksimalan, onda se teško ikoga pobijedi. Može se odigrati loše, ali se ne može nastupiti tako loše. Uz svu čast domaćim hrabrim i borbenim igračima, ipak su po potencijalu Zeleno-žuti i u ovakvom sastavu dovoljno kvalitetni da profesionalnim pristupom naprave razliku...
Ono što je u kontekstu perspektive Istre 1961 i njenog mladog trenera Oriola Riere potrebno naglasiti, i u čemu je Kurilovec više posljedica nego uzrok, to je ukupno pristup zeleno-žutog kadra ove jeseni. Proljetos su se svi razigrali i uživali u euforiji nogometne Pule. Bilo je to s trenerom Garcijom, ali i uz jako važne igrače (Majkić, Valinčić, Lisica, Gagua) koji su otišli.
Oni glavni akteri koji su ostali (većina) kao da su ušli u komfor zonu, ako već nisu bili ozlijeđeni, na rehabilitacijama ili u "odlasku u veće klubove". Problem im je bio Goran Tomić i njegove metode te je trener promijenjen. Sada je valjda problem i Oriol Riera, koji jest neiskusan i tek treba pokazati kakvi su mu potencijali, ali prerano je nekim igračima postao alibi zašto su im učinci ispod standarda logičnih potencijala. Nekima je proljetos Istra bila revitalizacija, odličan klub i perspektiva, dobra plaća i ugodan život u Puli. Sada kao da ona djeluje mala za njihove apetite i mišljenja o sebi. Kad se samo nešto gunđa, onda se manje daje na treningu, posljedično se ne uspijeva nametnuti na utakmici. Kad to rade tzv. važni igrači, da ne kažemo najplaćeniji, onda svojim "gardom" i manjkom posvećenosti šalju krivu poruku mlađima te šire letargiju. Svi oni, a posebno iskusniji igrači, trebali bi se preispitati zašto suparnici puno više trče od njih, više grizu i iskazuju strasti. Nisu u klubovima ispod "velike trojke-četvorke" bolji uvjeti, plaće i ini standardi u odnosu na Istru 1961. Naprotiv...
Ovaj debakl u Kurilovcu može biti povod da se stvari u svlačionici i struci, resetiraju. I da se prestane pričati o vremenu bivšeg trenera, proljetnih iskoraka i time pojašnjavati zašto takvi ugođaji izostaju ove jeseni. Nogomet se voli ili ne voli. Kad se igra za plaću, onda se još više treba to pokazati time što se maksimalno posvećuje treningu i potom uživa na utakmici. U idućih šest utakmica (Dinamo, Slaven Belupo, Rijeka u Puli, te Gorica, Osijek i Varaždin u gostima) do pauze trener i igrači trebaju pokazati koje su zapravo "pašte" napravljeni. Ne (samo) kroz rezultat, nego pristupe i profesionalnost. Jer oscilacije, od dobrih faza i bodova, do slabih partija i pristupa, ukazuju da možda nije stvar objektivne kvalitete kadra, nego subjektivnih krivih pristupa. Slijedom svega, u zimskoj pauzi, tko nije posvećen "za Istru", neka mu zahvale, kako god se zvao. To je veća korist nego ova situacija koja je dovela do Kurilovca...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....