Kad jedan klub 3. svibnja obilježi 132. rođendan, jasno je da govorimo o kultnom imenu. Osnovan 1891.godine, Vejle Boldklub, iz grada s oko 120 tisuća stanovnika, uz fjord Vejle, svoju je zlatnu eru imao od kraja 1950-ih do sredine 1980-ih godina. U tom je razdoblju osvojeno pet titula prvaka i 6 nacionalnih kupova Danske, dospjelo se dva puta do osmine finala Kupa prvaka, a za Vejle je igrao i slavni Allan Simonsen, koji je 1977. osvojio Zlatnu Loptu. Zanimljivo, osminu finala 1980. Vejle je izgubio od Hajduka...
Kultni klub za Dance, velike trofejne tradicije, u novo vrijeme suočava se s drugačijom zbiljom, u kojoj je sve što se događa, dobro ili negativno, uvijek pod sjenom i utjecajem povijesnih dosega i tradicije. Stvari su posljednjih par desetljeća poprimile dramatičnije dinamike uzmemo li u obzir da su u čestom tranzitu prve i druge lige. Čak se Vejle 2011. fuzionirao s Koldingom da bi materijalno ojačao, no taj eksperiment je trajao dvije drugoligaške sezone. Više nego dovoljno da navijački svijet pritisne gradsku atmosferu povratka korijenima...
Žestoko se slavilo
Prošle sezone je Vejle igrao očajno u Superligi i praktično je pred play-out otpisan. Vlasnici kluba doveli su Ivana Preleca uz dvije ideje. Upoznati hrvatskog trenera s ambijentom i igračima tijekom deset “oproštajnih” utakmica, istodobno slagati priču za drugoligašku sezonu i brzi povratak u Super ligu. No, Prelecova je priča u play-outu bila takva da je za bod ostao kratak i umalo gubitničku sezonu pretvorio u pobjedničku. Žal je trajao kratko jer je za Vejle i mladog hrvatskog stručnjaka bilo ključno povjerenje koje je stekao kod javnosti i navijača, uokvirenih u tezu kako je šteta da nije došao par kola prije...
Kad su ga nedavno njegovi igrači, pred najglasnijom navijačkom tribinom, počastili bacanjem u zrak kao znak priznanja za osvajanje prvog mjesta u 1. division, Ivan Prelec napokon je imao razloga biti euforičan. Cilj je ostvaren ne samo promptnim vraćanjem u Superligu, nego je Vejle prvak druge lige. Koja je teška, pogotovo za klub koji je ispao iz Super lige, i teško se prilagođava nižoj razini natjecanja i posljedično nižim prihodima i inim statusima...
- Slavili smo, doista žestoko, trebao mi je koji dan da se oporavim od fešte - kazao nam je 35-godišnji Velikogoričan, koji se teško odmakne od garda staloženosti i ozbiljnosti kojom zrači.
Nekadašnji talent Dinama, kojeg su teške operacije koljena i nesreća s motorom rano zaustavile u ostvarenju igračkih snova, ispunjava se kroz trenersku karijeru. Nakon što je uveo Goricu u Prvu HNL, pa radio kratko u Legiji kao pomoćnik Klafuriću, bio je trener Istre 1961, gdje se pokazao kao moderniji drugačiji stručnjak, koji teži igri i ofenzivnom nogometu. Nakon kraćeg boravka u Dinamu II, naposljetku, uslijedila je danska etapa...
- Naravno da sam presretan jer ostvarili smo cilj povratka u elitnu ligu, što je za klub od neprocjenjive važnosti. Svaka sezona odgode povratka je novi veliki financijski i ini teret u ambiciji promocije u viši rang. Velika je stvar bila što smo u startu upisali osam pobjeda plus dvije u Kupu, te tako ušli u pozitivnu seriju i osnažili samopouzdanja. Kriznih trenutaka u natjecanju je, kao i uvijek, bilo, ali ne u smislu pada, nego određene stagnacije u formi i rezultatu. Kao trener nisam osjetio ni u jednom trenutku upitan status. Naprotiv, podrška je bila stalna i maksimalna. Više je stvar pritiska koji si stvoriš jer za Vejle je bilo izuzetno važno odmah se vratiti u Super ligu. Za financije, kadar, navijače... to je ključno. I sretan sam, ponavljam, kao i svi u klubu i navijači, u gradu i okruženju, što smo taj cilj ostvarili.
Lift klub
Pišu tamošnji analitičari da ste se taktički dobro prilagođavali konkurenciji unutar ipak drugačije razine lige?
- Pa jest, ne može se ići glavom kroz zid. Moja preferencija je 4-3-3, ali sukladno kadru i natjecanju imali smo opciju s 3-4-3, 3-5-2, kako kada. U osnovi moje ideje nogometa nije bilo baš velikih promjena. Niski začetak akcije, određeni automatizmi u eskiviranju visokog presinga i izlasku u ofenzivnu liniju, uz težnju posjeda, puno trke bez lopte i fokusiranost, pokazalo se kvalitetnim u odgovoru na intenzivnu i agresivnu suparničku igru, te neutraliziranje tranzicija.
Sada se postavlja logično pitanje što dalje?
- Da, i ovdje u Danskoj svi analiziraju situaciju i pitaju hoće li Vejle prestati biti lift klub, odnosno, padati i dizati se u statusu. Sljedeća sezona je u tom smislu jako važna i zato mislim da je ključan cilj održati se u Superligi i nastaviti graditi novu priču, za stabilniji i konkurentniji status superligaša. Sada i ja imam iskustva ovdašnje stvarnosti, u klubu ga već duže imaju, pa smo svi zajedno kreirali strateški plan za idućih pet godina. Uz natjecateljske prioritete zahvatili smo i faktor selekcioniranja i promocije mladih igrača, stvaranje stabilnosti kadra i određenog načina ponašanja, te ostalo. Mantra je, naravno, postati stabilan u svemu, a koliko u tome napredujemo pokazat će se kad nastane neizbježna krizna situacija u Superligi.
Pretpostavljamo da ćete osnažiti kadar. Ima li interesa za hrvatske igrače?
- Nama se s posudbe u Cluju vraća Kolinger. Među onima koje smo zaokružili kao zanimljive za Vejle ima i nekoliko naših igrača. Između ostalog, kao što je tehnička kvaliteta i karakterne osobine koje se uklapaju u profil našeg kadra, moramo voditi i računa o našim financijskim okvirima. Radimo na tome, a kad dođe za to trenutak obznanit ćemo imena novaka.
Štite domaću struku
Postoji li limit stranaca? Primijetili smo da Vejle ima atipično za Dansku veći broj stranaca (63%), a i vi ste jedan od rijetkih trenera stranaca?
- U Danskoj se nastoji zaštiti domaća struka i doista je malo stranih trenera. Po broju stranih igrača smo zbilja atipični, ali znate, u Vejleu stvari podsjećaju na Istru 1961 nekad. Svake sezone puno promjena u rosteru. Ovaj put, kad smo ispali, klub je zadržao, uz pomoć “padobrana” (prilog Lige klubu koji ispada da premosti teret novog statusa), većinu igrača iz Super lige, ciljano smo kadar nadopunili s 4-5 igrača, koji su se uz kvalitetu uklopili i u homogenost grupe koju smo imali. Timski rad na svim razinama donio nam je stabilnost, odnosno, nastavili smo čvrsto s projektom kojeg smo začeli u finišu Superlige. Sad, kad smo napravili iskorak, na nama je da u novoj sezoni u elitnoj ligi potvrdimo sva napredovanja. Iduća Superliga bit će naša istina.
Zgrada pri završetku
Pretpostavljamo da ste u Danskoj imali ponuda nakon što ste očito osovili na noge Vejle?
- U nogometu se uvijek nešto događa, u pozitivnom smislu kad vas ide, u negativnom kad ne ide. Bilo je upita i iz Danske, ali i inozemstva. No, stvari su vrlo jasne. Povratkom u Superligu moj se ugovor, koji sam potpisao lani kad sam dolazio, automatski produžio do 2024. godine. Imam i neke signale da će mi se ponuditi novi ugovor. S moje strane sam prezadovoljan u Vejleu, odlično se osjećam u gradu, načinu života, navijači su maksimalno pozitivni, a u klubu postoje kvalitetne osnove kako u upravljačkom kadru, tako i stručnom te igračkom, da se može napredovati. Idemo korak po korak.
Uvjeti za rad su dobri?
- Uvjeti su odlični! Stadion je bombon, atmosfera vrhunska, a navijača je bilo i do 6-7 tisuća. Trening-kamp je bogat s 12 terena, ali kako je to gradski objekt, koriste ga i neki drugi i mlađe kategorije. No, za nas su potpuno na raspolaganju dva terena. Klub sada dovršava svoj Club House, zgradu sa svim potrebnim sadržajima, kao što je restoran, dnevni boravak, prostori za odmor, uredi, svlačionice, teretana, saune i slično. Do sada smo dijelili prostore s drugim korisnicima i bilo je sve super organizirano. Sada će novi objekt dodatno podignuti kvalitativnu razinu funkcioniranja kluba.
Obogaćeniji i bolji
Jeste li danas bolji trener nego ste bili u HNL-u?
- Samim iskustvima koje sam stekao sam obogaćeniji i vjerujem bolji. No, o tome trebaju govoriti drugi. Recenzije koje primjećujem ovdje u Danskoj su vrlo pozitivne i to mi je dodatni poticaj. Novo? Recimo da sam si potvrdio i u Danskoj kako imam svoju ideju igre, ali se uspijevam prilagoditi novim taktički situacijama na terenu. Vidim, što je važno, kako se to uspješno i konkretno prenosi na igrače. Znači da postoji međusobno razumijevanje i povjerenje. Gradnja igre, kao i momčadi, zahtijeva takav dobar odnos, a svi ti procesi iziskuje vrijeme. U Vejleu sam osjetio da sam postigao taj balans u prilagodbi, a u svemu su igrači bili odlični. Oni su najzaslužniji što smo ostvarili ovaj iskorak i mogu im samo čestitati i ovim putem.
Suradnici su isto važni?
- Iznimno važni. Od prvog mi asistenta Damira Grlića, kondicijskog trenera Marija Škrablina, do analitičara Tomislava Brezovića, imao sam uvijek maksimalnu podršku i kvalitetan doprinos u radu. Odličan smo team u poslu, ali i izvan njega, što je važno jer nam svima nedostaju obitelji, prijatelji. Moram naglasiti veliki doprinos i sportskog direktora Mariusa Nicolae, kao i doprinos CEO-a Henrik Tondera, odličnu komunikaciju s vlasnicima kluba - podvukao je Prelec.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....