Ivan Leko (45) i Željko Sopić (48) preuzeli su klupe Hajduka i Gorice ove zime, oba s velikim očekivanjima klupskih čelnika i nogometnih navijača.

Pogotovo se to odnosi na Leku, koji je bio kapitalac na kojeg je predsjednik Lukša Jakobušić pikirao od svog dolaska u predsjedničku stolicu na Poljudu. Lekino dovođenje smatra se golemim Jakobušićevim uspjehom, ključnim korakom prema glavnom cilju, a to je osvajanje naslova hrvatskog prvaka, kao i igranje u skupini nekog europskog natjecanja.

Bez pojačanja

No, do ostvarenja velikih želja najčešće je i dug put, pa se i Leko, iako provjerena i dokazana trenerska vrijednost na internacionalnoj sceni, kao i brojni mu prethodnici na Hajdukovoj klupi, ponajprije suočio s utezima ostavštine prethodnih vremena. Točnije rečeno, s bodovnim zaostatkom za vodećim Dinamom i igračkim kadrom upitne kvalitete da taj zaostatak i nadoknadi.

Leko je to odmah i detektirao tezom “da mu trebaju barem četiri pojačanja”, ali u zimskom prijelaznom roku dobio je samo četiri nova igrača, koji tek trebaju dokazati da zaslužuju nositi dres kluba s tako značajnim ambicijama kao što je Hajduk. Vratar Lučić, portugalski stoper Ferro, marokanski veznjak Benrahou i argentinski ofenzivac Anello nisu garancija željenog napretka, a dokazale su to i četiri uvodne utakmice, iako Ferro i Anello za njih nisu ni kandidirali.

Kritičan čas

Hajduk je osvojio samo šest bodova, izgubio je od Istre 1961 i Rijeke, što su nedopustivi kiksovi. Dinamo je povećao prednost na vrhu, a Leko se još muči s implementacijom novog sustava igre 3-5-2. Treba mu još vremena, ali i boljih igrača, kojih nema. Navijačima se s tim teško pomiriti, ali titula najvjerojatnije neće u Split ni nakon 18 godina čekanja. Razočaranje će biti veliko, ali za novi podbačaj mnogo je krivaca, a Leki će suditi njegovi trenerski potezi, koji sigurno mogu biti bolji od dosadašnjih.

Željko Sopić je u još težoj situaciji jer je došao u Goricu u njezinom najkritičnijem trenutku petogodišnjeg prvoligaškog staža. Od prethodnika Samira Toplaka i Igora Angelovskog dobio je samo sedam bodova iz 16 utakmica, a zimska pauza donijela mu je više od 10 odlazaka i dolazaka u klub. Sve je Sopić morao graditi skoro iz temelja i nanovo, a vrijeme ni njemu, kao ni Leki u Hajduku, nije saveznik. Traži se instant uspjeh, što je za Goricu i ostanak u ligi.

Ne prestaje vjerovati

Sopić je uspio učvrstiti obranu, teže se primaju golovi, ali nije riješio najteži problem njihovog postizanja. Pet utakmica bez datog gola i uz tek dva remija, zaostatak je narastao na golemih 10 bodova iza devetoplasiranog Šibenika. Gorica je od svih otpisana, osim od sebe same jer Sopić ne prestaje vjerovati da je moguć čudesni preokret i napuštanje posljednjeg mjesta. Pomak u igri Sopić je napravio, ali dojam u nogometu ne znači ništa bez bodova.