Prošla reprezentativna stanka bila je početak pada za hajdukovca, a sada ima priliku podsjetiti zašto je dugo bio nezamjenjiv

Prijelaz iz "malih" u "velike" nikad nije lagan. Ne nosi se svatko lako s većim svjetlima reflektora, ali Adrion Pajaziti je već od prve utakmice u dresu Hajduka pokazao zašto ga je Ivan Rakitić osjetio kao svog nasljednika još u prošlosezonskim ogledima protiv Gorice. Velika je pomama bila za albanskim reprezentativcem, ali zov njegova idola s brojem 4 te Gorana Vučevića prevagnuo je na stranu Hajduka. A u prilog tome da je preuzeo ulogu "mozga" i "motora" igre Bijelih govori i činjenica da je s klupe počeo tek prvu utakmicu sezone, onu protiv Zire u Bakuu. Sve nakon toga otpalo je na startove od prve minute u kojima je Pajaziti pokazivao svu raskoš svoga talenta i lepezu nogometnog znanja. Bio je ključan igrač u sjajnom prvenstvenom ulasku u sezonu i Hajdukovih 13 od 15 nakon pet kola. Doslovno je sve od njega polazilo, vukao je konce igre, bio pun samopouzdanja i prijetio iz svih pozicija.

Naravno da je takav dobio poziv u reprezentaciju Albanije, a nakon tog je prozora uslijedio pad njegovih izvedbi. U porazu protiv Varaždina dobio je 29 minuta, a s klupe je počeo jer se iz reprezentacije vratio s bolovima u koljenu koji su, usput rečeno, tek nedavno riješeni, a tako je odstranjen i glavni razlog njegova pada forme. Mnoge je utakmice odigrao s nekom smetnjom u koljenu, a na Poljudu je vladala bojazan da ne dođe do kronične upale. Ipak, pažljivim je terapijama Pajaziti nekako uspio doći sebi. Već se protiv Dinama Albanac vratio u prvu postavu, ali izdanja su bila vidno lošija od onih na koje je navikao sav hajdučki puk. Jedno su vrijeme kružila pitanja što mu se događa. Nitko nije znao koji je razlog, a mnogi su gledali tek prema "običnom" padu forme koji se dogodi svakom igraču. Tek nakon što se saznalo za problem s koljenom postalo je jasno da je to uzrok nešto lošijih izdanja. Pajaziti jest bio nezamjenjiv i bio je član udarne postave u zamašnjaku velikog Hajdukovog niza.

No, kako su se podizali ostali pojedinci iz veznog reda posljedično su dobivali i više minuta. Usto, Albanac je dugo igrao i s tri žuta kartona, a četvrti je stigao protiv Istre u Puli. Stoga se protiv Gorice u veznom redu našao Niko Sigur i sjajno odgovorio Garcijinim zahtjevima. Nakon te utakmice je Pajaziti bio neuvjerljiv protiv Cibalije i Slaven Belupa pa je protiv Osijeka završio na klupi te ušao tek u sudačkoj nadoknadi, a vezni red su činili Sigur, Pukštas i Krovinović. Dakle, albanski je reprezentativac u proteklom periodu vjerojatno i sam shvatio da više nije nezamjenjiv, a na njegovom dijelu terena je Hajduk možda i najširi. Opet je i tijekom ove stanke bio aktivan za Albaniju. Protiv Moldavije nije igrao, a protiv Engleske je u igru ušao u 84. minuti. S reprezentativnim obvezama je gotov i skoro će Garciji biti na treningu, a tu činjenicu treba gledati kroz prizmu utakmice s Rijekom koja se igra u subotu. Od veznjaka Bijelih reprezentativci su još Sigur i Pukštas, a pred njima su duga putovanja i pitanje je koliko će treninga pred jadranski derbi odraditi.

Ako je vjerovati Garcijinim dosadašnjim postulatima, Pajaziti bi se za tu utakmicu trebao naći u prvih 11, a to mu je sjajna prilika da opet stabilizira svoju ulogu. U reprezentaciji se nije puno potrošio pa bi samim time trebao biti svjež za vrlo ozbiljan izazov. Može se stoga kazati kako mu je prva utakmica nakon pauze izvrsna prilika za reset i povratak na postavke u kojima je igrao najbolji nogomet u Bijelom dresu.