U Varaždinu su tri mlada igrača Hajduka potvrdila svoj potencijal, najviše 18-godišnji Rokas Pukštas i to ne ekskluzivno zato što je postigao dva gola, već na račun svoje korisne igre u manevru. Na startu u nastavak prvenstva, poslije zimske stanke, na utakmici protiv Šibenika oduševio je svojom igrom Dominik Prpić u ulozi stopera, u Varaždinu se uz Pukštasa predstavio na pravi način i Marko Capan, također veznjak (asistirao je kod prvog gola).

Dakle, tri došljaka na Poljud, koje su skauti "bijelih" ubrali kod Lokomotive (Prpić i Capan), te tko zna kako u Americi pronašli Pukštasa.

I da ne bi bilo dvojbe, treba podcrtati, ti su dječaci stigli na Poljud prije nego je stručnu politiku pod svoje uzeo sportski direktor Mindaugas Nikoličius.

Hajduk je u Varaždinu došao do željena tri boda, pobjeda je izražena s visokim rezultatom od 4-1, ali su "bijeli" došli do izražaja tek od 55. minute kada je isključen Egon Elezi, pa je tako splitska momčad dobila priliku da s igračem više svlada domaćina. A do tada Varaždin i Hajduk uglavnom su bili ravnopravni…

Politika stvaranja mladih

- Ova pobjeda neće nas zavarati - rekao je trener Leko, pa je priznao da je ona "mogla otići i na drugu stranu".

No trener je, prije svega, bio zadovoljan učinkom mladih igrača, praktično juniora. Sada nije važno je li se dogodilo silom prilika, zbog ozljeda uglavnom, ali i zbog manjka kadra, da je najprije Prpić prigrabio standardnu poziciju u stoperskoj liniji, pa da je Pukštas (još od ranije forsiran od trenera Mislava Karoglana) osigurao startne nastupe, te da je desetak minuta uoči početka utakmice u Varaždinu, zbog ozlijede Lukasa Grgića u momčad utrčao Capan.

Na Poljudu je odavno proklamirana, kao temeljna, politika stvaranja mladih igrača, rijetki se domognu prvog sastava, a oni koji na neki način ipak zaigraju kao Stipe Biuk ili Marin Ljubičić vrlo brzo odlaze u inozemstvo kako bi popunili praznu klupsku blagajnu. Bjelodano je, za splitski klub neusporedivo unosnije i korisnije forsirati svoje mlađe snage nego angažirati, u pravilu na posudbu, igrače koji mnogo koštaju, a nedovoljno daju.

Željko Hajdinjak/Cropix

Leko je otvoreno zažalio da su s Poljuda otišli Tonio Teklić i Michele Šego, a prošlog ljeta izbornik Hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić se čudio "kako je to Hajduk pustio Teklića, a ostavio Janija Atanasova", uz napomenu da su njih dvojica vršnjaci:

- Onaj kojega se dovodi sa strane mora biti mnogo bolji od domaćeg igrača.

Ali za ovu priliku tko je Amerikanac s litavskim korijenima Rokas Pukštas? Rođen je 25. kolovoza 2004. u američkom gradu Stillewateru (85.000 stanovnika, mnogo parkova) u Oklahomi, njegov otac Mindaugas, rođen u Kaunasu 1978., bio je vrsni američki maratonac (nastupio je za SAD na Igrama u Ateni 2004., zauzeo 74. mjesto). Rokas je došao u Split u ljeto 2020. poslije nego je bio na probama u Manchester Unitedu, također u kampu Barcelone u Arizoni. On igra za mlađe reprezentacije SAD, prošlog ljeta se na utakmici za U21 ozlijedio, dva mjeseca se oporavljao. Vrlo je ozbiljan, pun odgovornosti i ambicija. Trener Leko ga je opisao:

- Pukštas je "box-to-box" igrač, desni vezni. On je Amerikanac, drugačije je odgojen, vrlo ozbiljan, nastoj svaki trening odraditi punom snagom, koncentracijom.

Najveći gušt je šetnja po rivi

Pukštas je postigao dva gola protiv Varaždina, zanimljivo je da nije skakao, iskazivao posebnu radost, činio tombole, ostavio je dojam suzdržanosti. Još ranije je bio strijelac na kontroverznoj utakmici u Koprivnici (Slaven Belupo - Hajduk 2-2).

- Ne želim sebe stavljati u prvi plan - rekao je Pukštas i dodao:

- Ali zato zasluge za svoje golove dajem suigračima, koji mi dodaju loptu. Otkako sam u Splitu, zaista živim da se dokažem, nastojim baš svakog dana biti bolji. Sebe sam toliko puta vizualizirao kao prvotimca, recimo stotinjak puta, tako da nemam poseban pritisak. Odgovornost je velika, lako je podnosim, pritisak ne sputava.

Duje Klarić/Cropix

Rokas je sretan u Hajduku i Splitu, ističe kako mu je gušt prošetati po rivi suncem obasjanoj, uz more. On uživa u činjenici da se u Splitu živi za nogomet, odnosno Hajduka. Inače, stalno je u kontaktu s majkom i sestrom, u pravilu video-vezom. Mladi Amerikanac je već tridesetak mjeseci u Splitu, ali se još ne sporazumijeva na našem jeziku. Služi se nogometnim terminima, tvrdi da sve razumije, njegovi suigrači kažu da lijepo pjeva hajdučke pjesme.