Mnoštvo je Splićana igralo za zagrebačke klubove, jasno, i navijalo za Bijele na Maksimiru dok su nosili dres ili stavljali kapicu svog kluba iz metropole.
Kakav je osjećaj biti Zagrepčanin sa splitskim pedigreom upitali smo Dragu Vukovića, nekadašnjeg hrvatskog rukometnog reprezentativca, Splićanina koji je godinama igrao za Zagreb, a brat Andrija nekoć je bio i vratar Hajduka.
- Bio sam na utakmici kad je Kranjčar 2005. godine pogodio gredu ispod sjeverne tribine, kada smo ostali 0:0. Skočio sam u loži gdje smo bili smješteni mi igrači Zagreba, uhvatio sam se za glavu, žalio za propuštenom prigodom, a Denis Špoljarić mi je rekao: “Sjedi, tovare!”. Ništa osobno, to je bila naša zezancija jer znalo se za koga navijam i odakle sam - ispričao je Vuković.
Bilo je još zanimljivih događaja jer Vuković se nije libio šetati gradom u dresu Hajduka na dan derbija.
- Kada sam išao u kafić, gdje sam inače pio kavu u Zagrebu, na dan derbija u Splitu došao sam u dresu Hajduka. Jasno, bilo je vrijeđanja, zezanja, ali znao sam sve te navijače Dinama u lokalu, pa nije bilo nikakvih problema. Što da radim, hajdukovac sam od rođenja, pokojni otac me još kao dijete vodio na poljudski sjever.
Opisao je Vuković i kakva je emocija navijanje za Hajduk.
- Ne može se opisati ni usporediti ni sa čim osim s igranjem za reprezentaciju Hrvatske. Igrao sam vani 13 godina, ali nema potrošnje emocija kao što je nositi dres Hrvatske i navijati za Hajduk.
Split je u velikom iščekivanju derbija, ali ne samo derbija, već i naslova prvaka. Navijačka “vojska” hajdukovaca toliko želi titulu.
- Ne znam kako bi izgledao hrvatski nogomet da nema Hajduka jer Bijeli pune stadione diljem Hrvatske. Kada vidim da Rudeš dođe gledati 150 ljudi, sve mi je jasno. Postat će i Prva liga kao Druga, tramvaj liga. Meni je nepojmljivo da postoje, primjerice, NK Bačvice ili NK Spinut i da igraju Prvu ligu. Nije fair da netko dođe tramvajem na utakmicu, a netko putuje 400-500 kilometara, ali s ovom temom već ulazimo u politiku Saveza. Isto tako mi je žao što su propali Zadar, Cibona i Split, sramota je to našeg sporta. U rukometu osim Zagreba i fenomena Ergovića sve ostalo je tuga jer momci igraju za 200-300 eura, pa se ljudi čude da ne možemo stvarati nove reprezentativce
Da se ipak vratimo nogometu, kako vidite nedjeljni derbi?
- Dvije zadnje je Hajduk dobio, ali moram priznati, na mišiće. Dinamo ima posjed, pa ne stvori šansu iz posjeda. Gledao sam puno njemački nogomet, Rakitić mi je davao karte za Schalke i odavno sam shvatio da u nogometu trebaš biti strpljiv. Što se tiče atmosfere, Dortmund mi je ostao u sjećanju, ali ne može se ni njihovo ozračje usporediti s Torcidom. Samo da smanje bengalke.
Tko je čovjek odluke u nedjelju?
- Uvijek će prvo napamet pasti napadač poput Livaje, ali obrana Hajduka je na vrhunskom nivou. Lučić je fenomenalan, slučajno je došao, ali brani odlično. Međutim, za mene je kolektiv na prvom mjestu jer kolektiv izbaci pojedinca. Ako svi budu dobro odigrali i hrabro, da se ne povuku, onda bi mogli i pobijediti. Bod? Nema ništa od pravog rezultata ako razmišljaš o bodu. Moraš ići na pobjedu - kazao je Vuković i zaključio za kraj:
- Jednom sam u Velenju igrao nogomet na velikom terenu. Triput sam istrčao gore-dolje i shvatio koliko je teško. Zato cijenim napor koji igrači ulažu u svakoj utakmici, a posebno u derbiju.
Za razliku od Vukovića, vaterpolist Tino Vegar drži da je Hajduku i neriješeno dobar plijen iz zagrebačkog derbija.
- Iskreno, bih bio zadovoljan da Hajduk izvuče bod jer Dinamo je također ušao u seriju. Hajduk je prvi, ali u nedjelju bi i bod bio “kao kuća”. Pročitao sam podatak da Hajduk u HNL-u nikada nije triput u jednoj sezoni pobijedio Dinamo. Znam da tradicije postoje da se ruše, ali ipak mislim da je Dinamo po igračima “pinkicu” bolji. Zato je neriješeno ozbiljan rezultat za Hajduk.
Vegar pozorno prati aktualno stanje u HNL-u i svjestan je kako se u gradu pod Marjanom sve doživljava s posebnim emocijama.
- Znam da je euforija, a Split je najgori kada je euforija u pitanju. Uvijek nas nešto tresne po nosu kada uđemo u euforiju. Imamo sedam bodova prednosti, ali i Dinamo dvije utakmice zaostatka. Nije to tako komforna situacija kako bi se reklo na prvi pogled.
Deset je godina Vegar igrao u Mladosti, ali lako je bilo među Žapcima sa Save kad su suigrači bili iz “istog govornog područja”.
- Nas je Dalmatinaca uvijek bilo više nego domaćih, a shodno tome je i navijača Hajduka bilo više. Rijetko sam išao na Maksimir jer obveze u klubu nisu dopuštale, ali jednu utakmicu pamtim. Onu kada je 1999. Pletikosa prvi put u derbiju stao na vrata i sve živo obranio. Ostalo je 1:1, a ja sam se čudio što sve čovjek može obraniti. Čudo koja utakmica.
Vegar se u Splitu druži s Antom Mišom, prijatelj je s Nenom Pralijom, u kvartu su mu Štimac i Frfa Mužinić.
- Puno se pisalo o rekordima nakon što je Karoglan uzeo šest u nizu jer znam da je Miše došao do devet pobjeda. Ali, ništa ne znače rekordi ako nisi prvi na kraju sezone. Hajduk u nedjelju igra važnu utakmicu, svi gledaju prema tom susretu i misle o naslovu prvaka. Ali, titule su se uvijek dobivale na malim utakmicama - poručio je Vegar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....