Hajduk je pod vodstvom Gonzala Garcije, uoči posljednjeg kola pred zimsku stanku, nastavio pratiti vodeći Dinamo, s velikom vjerojatnošću da će se to tijesno nadmetanje nastaviti i na proljeće. No, nad Poljudom se nadvila opasnost za skladni nastavak zbog za sada prikrivenih, ali evidentno narušenih odnosa urugvajskog trenera i najboljeg igrača Hajduka Marka Livaje.
Hoće li se ti odnosi ipak izgladiti ili će Garcia nastaviti praksom po kojoj trenutno ne vidi načina kako vratiti Livaju u sedlo prvotimca, možda će se otkriti u završnom nastupu "bijelih" protiv Vukovara 91. No, Livajino nezadovoljstvo vrije, premda je protiv Lokomotive ipak ušao u igru, tek u 84. minuti i tako pokazao poštovanje prema Garcijinim odlukama. Kako god okrenuli, bez obzira što je momčad, naročito u napadačkom segmentu protiv Lokomotive djelovala izuzetno moćno (tercet Almena, Šego, Rebić), postavlja se pitanje zar Livaja zaista zaslužuje čekati šansu za povratak na pričuvnoj klupi... Takva zategnutost na relaciji trener - kapetan, u skorije vrijeme, nije zabilježena u Hajduku.
Jednom davno, prije "sto godina", u ljeto 1959., smijenjen je trener Hajduka Ive Radovniković, a po tko zna koji put u povijesti na kormilu Hajduka osvanuo je barba Luka Kaliterna, "otac baluna", kako mu tepaju u Splitu, tada već 75-godišnjak. I to kao privremeno rješenje, jer "trust mozgova" na Starom placu nije mogao naći adekvatno rješenje. Barba Luka je momčad pripremao po svojem, na terenu, igra u kolo, tehničke vježbe u dvoru doma, od utakmice igrali su međusobni sastav i to zamišljeni prvotimci - navala protiv obrane, kao i pričuve.
Prva prijateljska utakmica protiv Šibenika zakazana je 16. kolovoza kao generalka pred početak prvenstva. Prvo poluvrijeme sve regularno, vodstvo Hajduka 1-0 (strijelac Zvonko Bego), pa je onda u toku odmora došlo do skandala. Barba Luka je umjesto Branka Rezara poslao na teren Bogdana Kragića, ali je istrčao i Bernard Vukas, povratnik iz Bologne, koji je samoinicijativno navukao bijeli dres. Sudac Leo Lemešić našao se u čudu, nije mogao dati znak za nastavak utakmice sve dok teren nije dobrovoljno napustio Joško Vidošević. Tada se i trener Kaliterna zaputio u dom Hajduka, pa otišao kući. Vukas je zaigrao kao gost, u drugom poluvremenu je pokazao svoje sposobnosti, Hajduk je zabio sedam golova (7:1). Bajdo je registriran za "bijele", startao je u trećem kolu prvenstva, doveo je za trenera iskusnog Milovana Ćirića iz Beograda. Tako se dogodila nasilna smjena barba Luke, koji odmah preuzeo treniranje drugoligaša Splita, te sezone ga vratio u prvoligaško društvo.
Logično je da je trener odgovoran, on ima sva prava oko načina vođenja i sastavljana momčadi, ali je ipak čudna situacija u kojoj Livaju, makar privremeno, tretira kao pričuvu. Ostaje otvoreno hoće li se, odnosno kako bi se mogao, tijekom stanke u prvenstvu, riješiti taj nonsens. Stara je izreka u Splitu "kad maška nauči na uje, (to da popije ulje iz lumina) triba mašku ubit ili sviću razbit".
No nikako se ne bi smjelo dozvoliti taj ili - ili, štetno bi bilo smijeniti trenera, ali i lišiti se pomoći Livaje, Vukasa ovog doba. Vodstvo Hajduka, u primarno sportski direktor Goran Vučević, polaže delikatni ispit.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....