Majstori (milijunske) iluzije: Hajduk i Dinamo u budžete zacrtali milijune od transfera, ali koga će prodati?

Cilj je da tijekom 2026. provedemo dodatnu racionalizaciju troškova. Postoje određene limitacije kod potpisa novih ugovora. Kad igrači s većim ugovorima prestanu igrati za Hajduk, tada će se i troškovi smanjivati. Moramo spustiti i dug prema dobavljačima.

Tom je melodijom Hajdukov predsjednik Ivan Bilić počastio navijače u predbožićnoj poslanici na skupštini. Pa je, nakon otvorene najave štednje, pričao još malo o Uefinoj kazni zabrane dovođenja igrača, još jednom ranom ispadanju iz Europe, porastu rashoda, tj. troškova..., iako u moru negativnih brojki stoje i one o broju članova kluba, gledanosti, pa i 40.000 prodanih dresova zvuči jako dobro, iako je to 11.000 manje nego 2024.

A onda je Bilić dodao:

- Prihod je na razini od 32,3 milijuna eura. Rashodi su porasli. Planirani rezultat za 2026. iznosi 1,83 milijuna eura. Procjena se temelji na pretpostavci realizacije izlaznih transfera od 14,85 milijuna eura.

Zaustavimo se nakratko ovdje. Hajduk, dakle, proračun od 30-ak milijuna eura planira popuniti polovicom iznosa od marketinga, TV prava, zarade od utakmica... i polovicom od transfera. Hm, ambiciozno i još ambicioznije... U Hrvatskoj doći do 15 milijuna eura bez transfera i dobre zarade od Uefe ogroman je zalogaj, a ni prodati igrače za taj iznos nije lako.

Doista, može li Hajduk od transfera priskrbiti 15 milijuna eura? Ima li tako skupe eksponate u svlačionici? Branimir Mlačić najbliži je odlasku, ali nakon samo pola sezone seniorske karijere neće Hajduk dobiti (puno) više od pet milijuna eura. Ako...

Niki Siguru vrijednost može porasti jer će igrati na Svjetskom prvenstvu, Garcia je Rokasa Pukštasa vratio u život i u ozbiljan izlog, Luka Hodak i Šimun Hrgović stidljivo se zavlače u tekice skauta... Da, moglo bi se skupiti 15 milijuna. Ali što nakon toga? Može li si Hajduk doista priuštiti (ras)prodati sve klupsko blago? Kako bi to prihvatili navijači?

Financijski je plan zapravo vrlo sličan Dinamovom. Naime, tjedan dana ranije i u Maksimiru su se našli skupštinari, oni s malim "d" na značkama zataknutima u sakoe, pa istresli:

- Udruga GNK Dinamo za 2026. godinu planira ukupne prihode u iznosu od 70 milijuna eura, a ukupni rashodi planirani su u iznosu od 68,8 milijuna eura. Od prodaje i posudbe igrača planiramo prihod od 27 milijuna eura.

Opa! Ni manje ni više nego 27 milijuna! Baš onako da se Štef s Trešnjevke zamisli, počeška po glavi i pita dečke za stolom: "Pa koga buju prodali za 27 milja?!"

Ekstra eksponata poput Baturine i Sučića više nema, Zvonimir Boban pohvalio se članovima da klub ima mnogo upita za Sergija Domingueza, ali teško njegova cijena može dosegnuti Baturinin transfer od 18 milijuna. Mateu Lisici cijena bi mogla porasti ako ga Dalić povede na SP, Hoxha je u formi, ali sve je to daleko od iznosa za koje je Dinamo ranijih godina prodavao svoje ‘projekte‘. I zapravo mu je velik problem što se nitko od mladih igrača nije probio, što ni Beljo ni Vidović ni Stojković nisu imali dobru jesen. Štoviše, vrijednost im je pala.

I zato Hajdukovih 15 i Dinamovih 27 milijuna eura zarade od transfera u 2026. djeluju kao djelo Hansa Christiana Andersena. Kao bajka. U čijoj je suprotnosti puno realnija priča, i na Poljudu i u Maksimiru. Ona o stezanju remena i rješavanju (pre)skupih igrača. Hajduk već jest na Uefinoj crnoj listi i kažnjen je zbog kršenja financijskog fair playa – što je ljepši izraz za činjenicu da troši više nego što zarađuje – a s troškovima od 68,8 milijuna eura na tom je putu i Dinamo...