Odmah je ljepše u Maksimiru nakon dvije bitne uzastopne pobjede nad Osijekom i Astanom. Za razliku od nekih prethodnih dana, možete susresti i smiješak na istoku grada. Sad se manje gleda u pod, glave su opet visoko.

Da, rezultat... Uvijek je najvažniji rezultat, ono što igrači ostvare na terenu. Dinamo se, kao i svaki drugi klub, gleda na koncu kroz rezultate, kroz svoja ostvarenja. Sve drugo je mnogo manje bitno. Nitko na kraju prvenstva neće pitati što se događalo na sjednicama Izvršnog odbora, kakav je bio skupštinski raspored, je li Statut dobar ili nije, jesu li Skupštine bile legalne ili nisu, kakve su bile provizije menadžerima...

Zvijezde koje to nisu

Sve to, naravno, ima utjecaja na organizaciju i funkcioniranje kluba, ali običnog Dinamovog navijača najviše zanima hoće li momčad obraniti naslov prvaka Hrvatske Ili hoće li na proljeće igrati u Europi, možda polučiti kakav uspjeh u Konferencijskoj ligi? Poklonici Modrih, koje zanima samo nogomet, izvedbe na terenu i pobjede, ne mare za “vijeće staraca” koje više od četiri sata raspravlja na sastancima “izvršnjaka”, slengovski kazano, “zaboli” ih za Barišiće, Hanžele ili koga već ne. I to je sasvim u redu, tako to i treba biti.

Nažalost, u posljednje vrijeme “zvijezde” kluba postali su ljudi iz kancelarija, ti sastanci Izvršnog odbora i okupljanja skupštinara izgleda da su postala bitnija od utakmica, igre, golova, Ademija, Petkovića, Ristovskog... Najavljuju se i odjavljuju kao da Dinamo igra finale Lige prvaka. Novinari stoje i čekaju ispod zapadne tribine tražeći izjave “izvršnjaka” ili skupštinara, dok igrače, kad odlaze s utakmica, na rampi zaustavljaju samo klinci koji traže autograme kroz otvorene prozore njihovih automobila. Stigla su takva vremena da je ono što je manje važno postalo bitnije od onoga što je uistinu važno.

Izvršni odbor bira i razrješuje Upravu, ali Uprava je ta koja bi trebala odlučivati o sportskoj politici kluba

Sad je glavna priča kad će se održati novi sastanak Izvršnog odbora, koji se trebao održati u subotu, ali je odgođen jer se znalo da neće biti nikakvog dogovora Barišićeve-Hanželove struje i predstavnika navijača. Suprotstavljene strane čvrsto su u svojim rovovima i izgleda da nema nikakve šanse za bilo kakav kompromis.

Kad ne postoje šanse za kompromis, kad se nitko ne želi niti za milimetar pomaknuti od svojih stavova, onda je svaki razgovor uzaludan. Zasad nema termina novog sastanka. Trebao bi se održati prije Skupštine koja bi se morala održati 21. prosinca. Uz napomenu da Dinamo 17. prosinca igra možda i najznačajniju utakmicu ligaške sezone, derbi s Hajdukom u Maksimiru.

Kiks zabranjen

Majstor s mora dobio je prethodna dva derbija, još jedan kiks Modrih mogao bi značiti i definitivni oproštaj s obranom naslova prvaka. Pretpostavljamo da to znaju svi u Izvršnom odboru Dinama pa bi nekako, barem tako mi razmišljamo, bilo pametno da se novi sastanak Izvršnog odbora održi nakon El Croatica, recimo, 18. ili 19. prosinca, u samo predvečerje Skupštine. Ili će opet to društvo sebe staviti u prvi plan, pomisliti da je važnije i od najvećeg derbija hrvatskog nogometa?

A da ne kažemo da bi novi sukobi i razmimoilaženja koji se očekuju na tom sastanku mogli utjecati i na atmosferu u momčadi prije vjerojatno krucijalne utakmice. Jer koliko god se Jakirović i momčad trudili udaljiti od događaja “gore”, samo naivci mogu misliti da to nema utjecaja na neposredne proizvođače. Nova epizoda borbe za vlast u maksimirskim salonima mogla bi biti čisti autogol pred Hajduk, itekakva pomoć Splićanima u njihovom jurišu na titulu. Pa slijedom logike, ako se dogodi da momčad posrne, ti isti ljudi ne bi smjeli raspravljati o Jakiroviću, nego o sebi.

Ne o tome da se smijeni trener, nego o tome da smjene - sami sebe. Bitka za vlast i sinekure napravila je već previše štete, nova nije potrebna.

Prepuni sebe

Načuli smo iz naših izvora da društvo iz Izvršnog odbora smatra da bi čak trebalo odlučivati i o izboru novog sportskog direktora. Makar je to, jasno, posao Uprave kluba. Istina, IO bira i razrješuje Upravu, ali Uprava je ta koja odlučuje o sportskoj politici kluba. Izgleda da IO zaista misli da je neprikosnovena vlast. Neki njegovi članovi su, recimo, nakon ostavke Darija Šimića imali ideju i da se smijeni Marko Marić, direktor razvoja nogometa u plavom klubu, koji inače po svim parametrima radi jako dobar posao. Srećom, nije prošlo...

A kad smo već kod sportskog direktora, on će se izabrati, ali još uvijek se ne zna kada. Nema još niti jedno konkretno ime. Ima, ipak, informacija da Dinamo novog sportskog direktora želi pronaći u - inozemstvu. Odluka o tome još nije donesena, ali ideja vodilja jest da bi to mogao biti možda i najbolji potez.