Rezultat je nešto ljepši, no okus isti kao poslije Celte iz Viga i Lillea. Dinamo je i treću europsku utakmicu u nizu odigrao ispod svake razine. S obzirom na loše provode u četvrtom i petom kolu, mnogi su uvidjeli da treba spustiti ljestvicu očekivanja, pa uoči utakmice s Real Betisom prihvatili da bi i bod bio dobar ishod za Modre jer španjolski suparnik iz mnogih razloga u ovom je času kategorija više. Izgledalo je i gore - Andalužani su ispred za barem tri kategorije.
Što god da je Mario Kovačević zamislio u četvrtak, nestalo je u maksimirskoj magli između 31. i 38. minute, kada je Sergi Dominguez zatresao vlastitu mrežu, pa protivnik u dva poteza izbacio čitavu liniju Modrih za strijelca Riquelmea, a onda Antony gledao kako mu McKenna i Filipović donose uranjeni poklon za Božić. Od 36 momčadi u Europskoj ligi, samo je Dinamo ove sezone primio tri gola u sedam minuta. Za utjehu, Young Boysima je u četvrtom kolu trebala samo minuta više za isti "podvig" protiv PAOK-a.
Najveće razočaranje nije 1:3 poraz jer moglo se, dakle, i ranije naslutjeti da će šesta momčad La Lige - koja ima znatno veću dosljednost dobrim igrama u Europi od Celte i Lillea - na Maksimiru napraviti ozbiljan problem. Trebalo je, ako već ne uzeti bod(ove), barem pokazati gard, ili pokoju naučenu lekciju iz prošlosti, ili kakvu uigranu i smislenu akciju prema naprijed. Rezultat? Gard je trajao 20-ak minuta, pogoci su primljeni jeftino ili "samoubilački", a dašak prave igre viđen je tek u završnici dvoboja. U prijevodu, Dinamo od one kapitulacije nasuprot Celte nije napredovao ni milimetra, i to brine nemjerljivo više od slavlja sjajnih zeleno-bijelih igrača pod vodstvom Pellegrinija.
Čak i ako bismo gledali kroz prste, pa kazali da je Dinamo bio dobar i veći dio drugog poluvremena, teško se oteti dojmu da Betis nije igrao onoliko koliko mu je trebalo da već osiguranu pobjedu ne dovede ni pod najmanji znak upitnika. I kao takav je mogao zabiti još jedan pogodak da je Bakambu pogodio prazan gol iz blizine. Zato Kovačevićev zaključak o veselju na temelju drugog dijela, jer mu igrači nisu pali nego pokazali energičniju i razigraniju predstavu, ne mora držati vodu. Na koncu je i manje bitan, jer najzvučnija misao s presice Dinamova trenera glasi:
- Nemoguće je da sa svima pogodite nakon toliko promjena ljetos.
Drugim riječima, neki igrači pokazali su da njihova kvaliteta nije dovoljna za Dinamo. Nije to ‘breaking news‘, naziralo se ili moglo pretpostaviti i ranije, ali preispitivanje ljetne selekcije igrača uglavnom je, prilikom dosadašnjih rasprava o uzrocima poteškoća na Maksimiru, ostalo u pozadinskom planu jer većinski se prstom upiralo u Kovačevića. Izostanak minimalnog napretka njegov je propust, no očito se na površinu polako, ali sigurno probija i pitanje kvalitete samog kadra. Tim više što se grube, tragikomične i individualne pogreške sustavno ponavljaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....