Prema najavama iz Maksimira, svi bi Dinamovi “senatori” trebali i sljedeće sezone ostati u plavoj svlačionici. Ne bude li, dakako, nekih konkretnih ponuda, u kojima će svoj interes pronaći i klub i iskusni igrači. Najneizvjesnija je situacija s Brunom Petkovićem, koji ima ugovor do ljeta 2025. godine, međutim u tom ugovoru postoji i klauzula da može otići ponudi li neki klub 2,5 milijuna eura na ime odštete. Bude li tako, dođe li takva ponuda, tada će samo Petković odlučivati o svojoj budućnosti.
Među “senatore” ubrajamo još kapetana Ademija, Ristovskog, Theophilea, Mišića i pričuvnog vratara Zagorca.

Sve su to igrači s kojima trener Sergej Jakirović ima poseban odnos, obostrano je povjerenje neograničeno. Što se, uostalom, pokazalo i tijekom sezone, kad su najiskusniji igrači stali uz svoga stratega nakon nekih teških poraza (Sparta, Ballkani, Lokomotiva, PAOK...) i Jakirović to neće nikad zaboraviti.

Nakon sloma protiv Lokomotive u Maksimiru, bilo je jasno da neke Jakirovićeve ideje, utemeljene na bržem protoku lopte i riskantnijoj igri, neće proći, jer jednostavno nema igrače za takav nogomet. Stoga je odmah odustao od daljnjih eksperimenata i prilagodio se stanju u svlačionici, odnosno igru je prilagodio igračima koje ima.

Tada su se postavljali upiti mogu li “senatori” iznijeti zahtjevno proljeće i vratiti radost u Maksimir, ima li u njima još silne energije, želje i “gladi” za pobjedama, uspjesima i trofejima? Odgovor smo dobili prije nekoliko dana, pokazali su plavi “senatori” da su još uvijek moćni i dovoljno kvalitetni da povedu momčad do novih trofeja. Rezultat je uvijek jedino i moguće mjerilo uspješnosti, Jakirović je definitivno pogodio sa svojom vjerom u najiskusnije igrače i sve mu se, kao i klubu u cjelini, vratilo na najbolji mogući način.

Temelj samouvjerenosti

Dinamo je ove sezone odigrao rekordnih 59 utakmica u sezoni, a najviše je puta na travnjaku bio Josip Mišić, nastupio je na 52 utakmice (32 u HNL-u, 16 u Europi, triput u Kupu i jednom u Superkupu). Osmorica su Dinamovih nogometaša odigrala više od dvije trećine utakmica, dakle više od 40 dvoboja, a među njima su, uz Mišića, još dvojica “senatora”. To su Bruno Petković i Stefan Ristovski, obojica su odigrali ukupno 44 utakmice. Petković je upisao 27 nastupa u HNL.u, 13 u Europi, tri u Kupu i jedan u Superkupu. A podsjetimo da je početkom jeseni pauzirao gotovo dva mjeseca zbog ozljede mišića...

Ristovski je, pak, odigrao jednu utakmicu manje od Petkovića u HNL-u, ali i jednu više u Europi. Ostala petorica Plavih, koji su imali više od dvije trećine nastupa u sezoni su Martin Baturina (51 - 32, 15, 3, 1), zatim Dario Špikić (45 - 28, 13, 3, 1), Petar Sučić (43 - 25, 11, 6, 1), Takuro Kaneko (41 - 28, 9, 4) i Gabriel Vidović (40 - 27, 9, 4.)...

- U najvećoj krizi rezultata, kad je Hajduk imao opipljivu bodovnu prednost, u Maksimiru su i dalje vjerovali da će kvaliteta kad-tad doći do izražaja. I čekali su kad će se sve posložiti kako treba i kad će se “otvoriti”. U takvim se, teškim situacijama, osjeti kvaliteta, mirnoća i samopouzdanje, koje se ne može kupiti, niti steći na nekakav umjetni način. Iskustvo donosi sve te vrline, iskustvo prolaženja kroz slične situacije tijekom godina. I u prvenstvenoj završnici ti su “senatori” bili temelj samouvjerenosti cijele momčadi, što se na kraju iskazalo i na igrama i rezultatima - rekao je o toj temi bivši Dinamov nogometaš, Dražen Besek.

Potom je istaknuo:

- Iskusni su igrači dali mirnoću mlađima. Najbolji je primjer Baturina, koji je također tijekom jeseni oscilirao, a na proljeće je bio među najboljim igračima Plavih. Ili Hoxha, na Rujevici je zabio najvrjedniji gol karijere, a sjetimo se kako je izgledao kad je tek došao u Maksimir. No, stariji su ga igrači prihvatili, bodrili su ga, stali su uz njega i Hoxha je shvatio da se od njega traži nešto drugo nego što je radio u Slavenu Belupu i na kraju je za svoj rad i upijanje savjeta bio nagrađen tim pogotkom. Da mu stariji igrači nisu dali potporu kad mu nije išlo, njegov bi put prilagodbe bio znatno duži.

Ti su “senatori” zapravo bili i najveća Dinamova prednost u odnosu na Rijeku, koja je najduže bila suparnik Plavima za naslov?

- Apsolutno! Rijeka to nije imala, nije imala to iskustvo i na kraju se sama “ponudila” Dinamu. Velika se momčad, kao i veliki klub, ne stvaraju u jednome ili u dva prijelazna roka, za to je potrebno vrijeme. Pobjednički se mentalitet gradi i stječe godinama, nema preskakanja stepenica u tom procesu stvaranja igrača i momčadi. A neki to ne shvaćaju. Pa nije li i oko Dinamovih “senatora” bilo dosta polemika? Mnogi bi ih se odrekli samo zbog toga jer su u nekakvim godinama, koje baš i nisu najmlađe, ni perspektivne. Ali, zanemarivalo se to njihovo iskustvo. “Senatori” su igrači koji ne moraju biti u najboljoj formi, ne moraju najviše pretrčati, da bi dali svoj veliki doprinos momčadi u ključnim trenucima. Tada im bogato iskustvo omogućava i najbolje reakcije.
K tome, ti su “senatori”, kad je bilo najteže, stali uz trenera i dali su mu potporu, od klupske su Uprave tražili da trener ostane...

Homogena momčad

- To dovoljno govori o simbiozi unutar plave svlačionice. Naime, trener ne može sam ostvariti zajedništvo u svlačionici. Trener može nametnuti svoja pravila ponašanja, ali za dobro ozračje mora imati “produženu ruku” u igračima. A to su obično najstariji i najiskusniji igrači. Stvorili su homogenu momčad, u toj svlačionici, vidjeli smo, nije bilo nikakvih problema čak ni u najgorim trenucima sezone. A to dovoljno govori o snazi svlačionice, jedinstvu, zajedništvu i odličnom ozračju. A bez toga nema ni uspjeha - smatra Besek.

Svi su senatori vezani ugovornim obvezama s Dinamom. Petkovićev smo ugovor opisali, a sljedećega ljeta ugovori istječu još Theophileu i Ristovskom, dok su Ademi, Mišić i Zagorac “vezani” do ljeta 2026. godine. Iz maksimirskog su kluba već najavili da svi “senatori” ostaju (uz neizvjesnu situaciju s Petkovićem), očekujete li da će i u novoj sezoni trener Jakirović temelje svoje momčadi graditi na njima?

- Svaka velika momčad ima svoj “kostur”, a oni su Dinamov “kostur”. No, iako je normalna komunikacija kluba prema javnosti bila da se kaže kako svi ostaju, nikad se u nogometu ne može nešto apsolutno tvrditi, još manje planirati. Uvijek postoji mogućnost nekakvih ponuda koje je teško odbiti. Nadalje, mnogo će toga ovisiti o treneru i o njegovoj viziji Dinama za novu sezonu. Godinama je već specifično za Dinamo da mora, zbog europskih nastupa i velikog broja utakmica, imati dvije jake momčadi, stoga je jasno da ima prostora za sve “senatore”. E sad, najveći problem može biti njihov ego. Što je igrač stariji, ego je načelno izraženiji. A to je ljudska disciplina koja daje veličinu, ili vas pokazuje malim čovjekom. Onaj igrač koji svoj osobni interes podredi klubu, bit će dugovječan i cijenjen, klub će od njega uvijek moći mnogo dobiti i svojim zatomljenim egom neće raditi ni najmanju štetu. Dinamo je dosad tako funkcionirao, svi su ti “senatori” bili u službi kluba i to maksimirski klub i čini velikim - jasan je Besek.