Petak je bio veliki dan za NK Kustošiju. U zapadni dio grada, na igralište kluba stigao je europski prvak, jedan od najboljih igrača Španjolske, svjetska nogometna zvijezda Dani Olmo! Doveo ga je njegov menadžer i vlasnik Kustošije Andy Bara. Mi smo stigli jedno pola sata prije nego što će Dani stići na igralište.

- Ubit će me Dani... Rekao sam mu da će ovdje biti 15 do 20 klinaca kojima će se potpisati, ha, ha, ha - smijao se Bara
A kad tamo, okupila se kompletna Kustošijina škola, stigli su roditelji, mame, tate, bilo je baka i djedova. Naravno, bio je tamo i cijeli klub, treneri, njihovi prijatelji... Neki su prolazeći Zagrebačkom ulicom vidjeli da se stvara ogromna gužva, da se nešto događa, pa su se i obični prolaznici svratili na igralište zg-kluba. Bio je to veliki hepening.

Olmo oduševio klince

Kad je Olmo izašao iz automobila s kojim ga je dovezao Bara, nastala je opća ludnica, cika, vika, trčanje... Klinci su okupirali Olma, nije mu bilo lako doći do zraka. Nekako se uz pomoć ljudi iz kluba uspio probiti do igrališta, gdje je potpisivao autograme, fotkao se, najpopularniji su bili ‘selfiji’. Kustošija to nikada nije doživjela, vjerojatno niti neće.

Po njenom terenu hodala je jedna od najveći svjetskih nogometnih zvijezda. A da ste samo mogli vidjeti Danija... Miran, sa smiješkom se potpisivao, fotkao, a trajalo je to sve skupa dobrih 45 minuta. Ostao bi i duže da je trebalo. Takvog ga i znamo, sjajan je to dečko, prekrasno odgojen, zaljubljen u Dinamo i Hrvatsku, sad očito i u Kustošiju. Da, stigao je s novom frizurom, obojao se u plavo, zezali smo ga malo zbog toga, on se samo smijao...

- Je l’ dobra frizura, ha, ha, ha...

A klinci su skandirali...

- Dani, Dani, Dani...

Mahao je djeci, svakome tko mu je bio u vidokrugu uputio je osmjeh, a i njegov menadžer Bara nije skidao osmjeh s lica. Znao je da mu ovaj trenutak u Kustošiji nitko nikada neće zaboraviti. Konačno, i Baru s klinci i njihovi roditelji tražili zajedničke fotografije.

I mi smo se zagrlili s Olmom, starim znancem iz vremena dok je igrao za Dinamo. Skupa smo otišli u klupske prostorije kluba i počeli opuštenu priču.

- Andy me pozvao u Hrvatsku nakon završenog Europskog prvenstva. Uvijek mi je drago doći u Zagreb, u Hrvatsku. Sretan sam baš uvijek kad dođem ovdje, u moj drugi dom - pričao nam je Dani.

Veli da ga je ipak iznenadilo koliko ga je djece dočekalo u Kustošiji.

- Kad vidim svu tu djecu, to je prekrasno, uvijek lijepo. Baš sam uživao. U Zagrebu ostajem do ponedjeljka, onda se vraćam doma u Španjolsku. Bio sam s curom u Zadru, plovili smo Kornatima....

Šalili smo se i kazali; ‘evo prilike Dani da nam kažeš ekskluzivu, gdje nastavljaš karijeru’?

- Za sada sam na odmoru. Tako da vam ne mogu ništa kazati na tu temu...

Pričali smo naravno i o Euru, pitali ga drže li ga još impresije s natjecanja na kojem se upisao u povijest, osvojio s La Rojom naslov prvaka, a po mnogima bio i najbolji igrač turnira.

- Da, još su tu impresije. Kako ne bi bile. Nakon osvajanja naslova prvaka, sjajna je fešta bila u Madridu. Bilo je prekrasno. Ali bilo je sjajno u Terrassi, mom rodnom mjestu. Priredili su mi sjajan doček.

Zanimalo nas je koja je bila tajna Luisa de la Fuentea i španjolske reprezentacije na Euru, kako su uspjeli biti tako dominantni i zadiviti sve?

- S našim izbornikom osvojio sam i naslov prvaka Europe u U-21 reprezentaciji, na Olimpijskim igrama smo osvojili srebro, Ligu nacija, sad smo prvaci Europe. Sve smo uzeli s Luisom de la Fuenteom. Dobro nam ide, zar ne? Ma, svi se mi dobro znamo, svi imamo zajedničko iskustvo od prije, jedino novo lice je zapravo Lamine Yamal. Mi smo i na nekim bivšim velikim natjecanjima igrali dobro, neke stvari se nisu poklopile, ali sad je sve došlo na svoje. Ne samo, to mi smo zaista jedno sjajno društvo i izvan terena, kako se ono kažem svi dišemo kao jedan.

Bio je sjajan na Euru, mnogi su kazali da je trebao biti proglašen najboljim igračem turnira.

- Ha, imao zabio sam tri gola, imao sam tri asistencije... Kad se sve zbroji... Ali meni je najvažnije da je Španjolska bila prvak Europe, da smo zaista sjajno izgledali kao momčad. Nego, imao sam i problema s ozljedom u najavi prvenstva. Recimo, baš sam protiv Hrvatske igrao svoju prvu utakmicu nakon mjesec dana. Ali da vam nešto kažem. Svaki naš igrač je bio bitan, to što smo momčad vjerojatno je najveći ključ našeg uspjeha, našeg pobjedničkog pohoda. Nije bilo bitno tko je igrao više, a tko manje.

Ubacio se u razgovor Andy Bara...

- Ma skroman je naš Dani, znate i sami. Igrati ‘desetku’ za Španjolsku, prvaka Europe i igrati na toj razini, tako zabijati, tako asistirati...

Onda opet malo Dani...

- Joj, imao sam onu priliku u finalu za 2:0, sjećate se?

Naravno da se sjećamo, svim smo srcem navijali za našeg, kako ga volimo zvati, Olmića.

Dok smo pričali u klupske prostorije su ulazili još neki klinci iz Kustošije...

- Oprostite, mi se nismo uspjeli probiti do potpisa u fotografiranja, može li?

‘Šteta za Hrvatsku‘

Naravno da je moglo, strpljivo je dani opet potpisivao, fotkao se... Iza njega je u klupskim prostorijama bila locirana ploča na kojoj treneri Kustošije pokazuju taktičke zamisli igračima.

- Sad će se na fotkama otkriti taktičke zamisli, ha, ha, ha... - smijao se raspoloženi Dani

Sjetili smo se i Lamine Yamala, tog sjajnog mladića...

- Lamine je nevjerojatan. Jako je dobar, a vjerujte, jako je miran, staložen, kao da nije tako mlad. Barcelona, reprezentacija, sve zna, naučio je pobjeđivati. U svakom trenutku na terenu zna što treba napraviti. Neka samo tako nastavi.

Dodao je Olmo još nešto...

- Da, ne smijem zaboraviti, svi iz Dinama su mi čestitali na naslovu prvaka Europe.

Naravno da smo pitali kako je vidio Hrvatsku na Euru? Prije samog prvenstva kazao nam je kako bi želio da se u finali nađu njegova prva i druga domovina, Španjolska i Hrvatska. Jedna želja mu se ispunila.

- Šteta za Hrvatsku. Na Euru se nije vidjela prava kvaliteta Hrvatske. Međutim, trebala je Hrvatska proći. Dva gola, protiv Albanije i Italije primila je na samom kraju utakmice. Obje utakmice su trebali pobijediti. Ali takav je nogomet, nekada ti da, nekada uzme. Nikada ne smiješ misliti da si najbolji kad pobijediš, nikada ne smiješ misliti kad izgubiš da si najgori. Hrvatska je trebala više, ali siguran sam da će biti bolje na sljedećem velikom natjecanju.

Inače, s Olmom smo razgovarali u petak prije utakmice Dinama i Istre na Maksimiru. Prije nego smo krenuli prema istoku grada, za kraj je rekao.

- Sad idem na Maksimir poljubiti grb Dinama!

I poljubio ga je, uz velike ovacije navijača Modrih koji su skandirali njegovo ime. Naš Dani Olmo. Uvijek i zauvijek.